Kako se Zemlja brže zagrijava, ovaj permafrost erodira brže i oslobađa toksični metal u okoliš – živu. Iako živa koja se oslobađa iz topljenja permafrosta trenutno ne predstavlja toksičnu prijetnju, njegov će utjecaj s vremenom rasti, smatraju znanstvenici. Na ovaj način on se postepeno taloži u ekosustavu, ulazeći u prehrambeni lanac, a ribe i divlje životinje koje konzumiraju ljudi predstavljat će buduću prijetnju kako se njegova koncentracija bude povećavala.
Prirodna atmosferska cirkulacija uzrokuje da se zagađivači prostiru prema višim geografskim širinama. To rezultira nakupljanjem žive u Arktiku, gdje je apsorbiraju biljke koje nakon smrti postaju dio tla. Ovo tlo se zatim smrzava u permafrostu – sloju zemlje koji je zaleđen tijekom cijele godine. Tisućama godinama koncentracije žive su se akumulirale u tlu. Toksični metal se oslobađa kada se tlo otapa – što postaje sve češće zbog klimatskih promjena. Konkretnije, Arktik se zagrijava čak četiri puta brže od globalnog prosjeka.
Ugroženi su milijuni ljudi
Živa, koja je ranije bila zarobljena u permafrostu u sedimentima tisućljećima, sada se erodira i oslobađa u okoliš. Ovo bi moglo predstavljati veliku prijetnju okolišu i zdravlju za pet milijuna ljudi koji žive na tom području, kao i za više od tri milijuna ljudi koji žive u područjima gdje se očekuje da će permafrost potpuno nestati do 2050. godine.
“Na Arktiku bi mogla postojati ogromna ‘bomba’ žive koja čeka da eksplodira,” kaže koautor znanstvene studije, Josh West i ističe da se nova istraživanja bave preciznijom metodom mjerenja količine žive koja se oslobađa iz permafrosta putem rijeka i procjenom ukupne količine žive koja će se tek osloboditi.
Prethodne metode procjene razine ovog toksičnog metala imale su ograničenja poput dubine uzorkovanja tla, što je rezultiralo velikim varijacijama u rezultatima. Uzorci su uzimani samo s prvih tri metra permafrosta. Umjesto toga, nova je studija analizirala živu u sedimentima na riječnim obalama i pješčanim sprudovima, zahvaćajući dublje slojeve tla. Utvrđeno je da su razine toksičnog metala bile u skladu s višim procjenama iz prethodnih studija, što istraživači smatraju dokazom da je njihova metoda točna.
Koristili su satelite
Tim je također koristio satelite kako bi vidjeli kako bi se tok rijeke Yukon mogao mijenjati u idućim godinama i kako bi to moglo utjecati na eroziju riječnih obala u kojima se nalaze velike koncentracije žive. Nadaju se da će to pomoći u predviđanju kretanja ovog zagađivača.
Istraživači su također otkrili da sediment sa zrncima sadrži više žive od sedimenta s grubim zrncima. To sugerira da različiti tipovi tla mogu predstavljati različite rizike i opasnosti.
“Uzimanje u obzir svih ovih faktora trebalo bi nam dati točniju procjenu ukupne količine žive koja bi se mogla osloboditi kako se permafrost nastavi topiti tijekom sljedećih nekoliko desetljeća,” kaže Isabel Smith, doktorska kandidatkinja na USC Dornsife i glavna autorica studije.
