Jedan od najpoznatijih divova brze mode Primark obavezao se da će do 2030. godine sva njihova odjeća biti izrađena od recikliranih ili od materijala iz održivijih izvora. Trenutno samo četvrtina odjeće ove robne marke ispunjava ovaj kriterij, pa iz tvrtke kažu da će tranziciju započeti sa svim takvim majicama po po prilagođenoj cijeni i koje će biti izrađene od pamuka iz održivih izvora u sljedećih godinu dana. Iz Primarka također tvrde kako će izmijeniti proces dizajniranja svojih proizvoda, osiguravajući da su izdržljiviji i da se mogu reciklirati. Tvrtka radi s dobrotvornom organizacijom WRAP sa sjedištem u Velikoj Britaniji koja se fokusira na kružnu ekonomiju unutar mode kako bi pomogla u definiranju novih industrijskih smjernica o trajnosti. “Naša je ambicija ponuditi kupcima pristupačne cijene po kojima smo poznati i zbog kojih nas kupci i vole, ali s proizvodima koji su napravljeni na način koji je bolji za planet i ljude koji ih proizvode”, kaže izvršni direktor Primarka Paul Marchant.
No, unatoč svemu što iz ove irske tvrtke sa sjedištem u Dublinu planiraju ili su već uveli na putu prema održivom poslovanju, postavlja se pitanje kako uopće smanjiti količinu proizvoda koje nude, kao i pretjeranu kupnju svega iz tog dućana? Mnogi tvrde kako brza moda u osnovi nije sposobna biti održiva, što predstavlja veliki problem. “Nemamo sve odgovore i znamo da to ne možemo učiniti sami. Posvećeni smo partnerstvu s industrijom kako bismo pokrenuli stvarne promjene na velikom nivou”, istaknuo je Marchant. Kupnja ogromne količine odjeće i modnih dodataka svakako šteti okolišu, s obzirom na to da se dosta te kupljene odjeće ili ne iznosi ili vrlo brzo završi na otpadu pa se mnogi pitaju kako provesti održivost u jednu od najvećih trgovina brze mode. Mnogi se pitaju i kako kupovati održivo s niskim primanjima? To je nešto o čemu ljudi raspravljaju godinama. Tipično, istinski održive robne marke imaju više cijene, uvelike zato što osiguravaju da su njihovi radnici pošteno plaćeni i da njihov materijal dolazi iz odgovorne nabave. Kako su izračunali strani poslovni mediji, matematički, nije moguće prodati majicu za 1,50 eura i pobrinuti se da radnik koji ju je napravio bude pošteno plaćen te da ona bude ekološka. “Vjerujemo da se održivost ne bi trebala cijeniti premijom koju si samo manjina može priuštiti”, tvrdi Marchant.
Ako Primark doista uspije učiniti svoje proizvode održivim i pošteno plaćati svoje radnike to će zasigurno uvelike doprinijeti tome da održiva moda postane pristupačna isvima. Međutim, još uvijek postoji jedna nedoumica. Je li potrebno uopće stvarati novu odjeću pa čak i ako je odjevni predmet napravljen na najzeleniji mogući način, a svi koji su uključeni u njegovu proizvodnju imaju pošteno nadoknadu? On i dalje nije održiv ako nije potreban. Održivost također ovisi o našoj razini potrošnje. Ako kupimo najzeleniji, najetičniji odjevni predmet na svijetu ako nam zapravo ne treba, nije održiv. “Ekološki najprikladnija odjeća je već u vašem ormaru“, kaže Rose Marcario, bivša predsjednica i izvršna direktorica Patagonije. “Kao pojedinačni potrošači, najbolje što možemo učiniti za planet je da naše stvari dulje držimo u uporabi. Ovaj jednostavan čin produljenja vijeka trajanja naše odjeće odgovarajućom njegom i popravkom smanjuje potrebu za kupnjom, čime se izbjegavaju emisije CO2 te otpad i potrošnja vode potrebne za njegovu izradu”, tvrdi Marcario. Kad je odjeća jeftinija, manje razmišljamo o tome hoćemo li je kupiti ili ne. Niske cijene potiču prekomjernu potrošnju. Održiva odjeća trebala bi biti pristupačna, ali kako bismo se pravilno pozabavili ulogom mode u klimatskoj krizi, svi moramo temeljito preispitati koliko kupujemo.
