Rudarski grad La Oroya, u zapadnom središnjem Peruu jedno je od najzagađenijih mjesta na svijetu. Od 1922. do 2009. tvornica za taljenje metala bila je središte grada iz koje su ispuštali otrovne pare i trovali stanovnike. Otkako je talionica zatvorena, zdravlje lokalnog stanovništva se poboljšalo, ali su gospodarstvo i kvaliteta života oslabili. Sada je grad suočen s odlukom: dati prednost svom zdravlju ili mogućnosti preživljavanja?
Godine 2011. La Oroya je uvrštena u drugi najzagađeniji grad na Zemlji. Dvije godine kasnije pao je na peto mjesto, prema Blacksmith Institutu, nevladinoj organizaciji koja se bavi pitanjima zagađenja. Grad se našao rame uz rame s nuklearnim Černobilom u Ukrajini i Dzeržinskom u Rusiji, mjestom tvornica iz doba Hladnog rata koje su proizvodile kemijsko oružje. Prema Međunarodnoj federaciji za ljudska prava, 97 posto djece La Oroye između šest mjeseci i šest godina starosti i 98 posto između sedam i 12 godina imalo je povišenu razinu olova u krvi 2013. godine. “Oni od nas koji su ovdje živjeli cijeli život oboljevali su od gripe i bronhitisa. Respiratorne infekcije bile su glavne”, kaže umirovljeni učitelj Manuel Enrique Apolinario za strane medije. Medicinski testovi su pokazali da Manuelovo tijelo sadrži visoke razine olova, arsena i kadmija, a svi su oni otrovni za ljude.
Godine 2006. stanovnici La Oroye tužili su peruansku vladu Međuameričkom povjerenstvu za ljudska prava jer je dozvolila talionici da zagađuje kako im drago. Stanari su na saslušanjima ispričali kako su se borili s pečenjem grla i očiju, glavoboljama i otežanim disanjem. Drugi su pričali o tumorima, problemima s mišićima i neplodnosti za koje su krivili zagađenje iz talionica. Povjerenstvo je 2021. godine utvrdilo da država nije regulirala i nadzirala ponašanje rudarske tvrtke i “ugrozila svoju obvezu jamčenja ljudskih prava”.
No, zašto onda stanovnici žele ponovno otvaranje talionice? Andski grad, smješten u visokoj dolini na nadmorskoj visini od 3750 metara, sivo je i pusto mjesto. Male kuće i trgovine od kojih su mnoge napuštene. Okružene su pepeljastim planinskim padinama nagrizenim teškim metalima koje su dugo bez vegetacije. Godine 2009. gigantska talionica koja je bila gospodarsko srce La Oroye bankrotirala je, prisiljavajući stanovnike da masovno odlaze te bacivši lokalnu trgovinu na koljena.
U listopadu su novi vlasnici metalurškog kompleksa najavili svoje planove za ponovno otvaranje tvornice. Tvrde da će djelovati “s društvenom i ekološkom odgovornošću”. Mnogi mještani pozdravili su ovo, nadajući se da bi moglo ponovno udahnuti život gospodarstvu. “Velika većina stanovništva je željna i dugo je čekala da se ovo ponovno pokrene, jer je to izvor života, ekonomski izvor”, kaže 48-godišnji taksist Hugo Enrique. Ali pod koju cijenu?
Prema mnogima zloglasna talionica je otvorena 1922. godine, nacionalizirana 1974., a kasnije privatizirana 1997. kada ju je preuzela američka tvrtka za prirodne resurse Doe Run. U lipnju 2009. Doe Run je prekinuo rad nakon nepoštivanja programa zaštite okoliša te su proglasili bankrot. Sada, unatoč godinama optuživanja stanovnika da zatvaraju oči pred štetnim učincima, nekih 1270 bivših zaposlenika želi ponovno otvoriti talionicu u ožujku 2023. godine uz obećanje da neće zagađivati. “Oni od nas koji smo se borili protiv onečišćenja nikad se nismo protivili postojanju tvrtke. Neka se ponovno otvori s planom zaštite okoliša”, kaže lokalnim medijima 67-godišnji Pablo Fabian Martinez, koji živi u blizini tvornice. “Želim da se ponovno otvori jer je bez ove tvrtke La Oroya izgubila cijelo gospodarstvo”, dodala je Rosa Vilchez, 30-godišnjakinja čiji je suprug nakon zatvaranja otišao raditi u drugi grad.
Teško je reći kako će funkcionirati nanovo otvorena talionica koja je uzela mnoge živote, te mnoge stanovnike i radnike učinila teško bolesnima, no čini se kako je njezinim zatvaranjem umro i duh tamošnjeg stanovništa i osjećaj da su korisni svome gradu. Mnoge su obitelji bile primorane napustiti grad i otići “trbuhom za kruhom” pa jedino što im ostaje je nadati se kako je ovo ponovno otvaranje jedna nova šansa da se ovaj put uključe dvije odgovornosti; jedna za okoliš, a druga za zdravlje stanovništva.
