Putovanje u svemir mnogima je velika želja, a samo rijetkima se ista može i ostvariti. Iako bi mnogi željeli vidjeti Zemlju odozgo, jedino odabrani mogu si priuštiti izlet “težak” nekoliko desetaka milijuna dolara. Možda mnogi nisu ni svjesni, no s činjenicom da nemaju mogućnosti otputovati u svemir zapravo čine dobro našem planetu. Svemirski turizam generirao bi stakleničke plinove i zagađivao Zemljin zrak. Vrijedi li onda uživanje nekolicine u ovako bizarno skupom putovanju te da takvim načinom zabave stave očuvanje naše atmosfere iza svojih prohtjeva?!
Tri su trenutna mogula u potrazi za prvim koji će ponuditi ove turističke pakete. S jedne strane, Richard Branson sa svojim svemirskim zrakoplovom Virgin Galactic VSS Unity, zatim i Elon Musk sa svojom kapsulom Crew Dragon te Jeff Bezos i njegova autonomna raketa Blue Origin. “Gledati Zemlju iz svemira promijeni vas. Promijeni vaš odnos s ovim planetom, s čovječanstvom”, izjavio je Bezos u video poruci prije aukcije kada je u lipnju mjesto s njim u letjelici prodano na dražbi za 28 milijuna dolara. No, to će izgleda, svakako promijeniti planet.
Ta bi turistička putovanja u svemir putnicima dala kratku desetominutnu avanturu u nultoj gravitaciji i mogućnost da iz svemira ugledaju Zemlju, no ono što ostaje za njihovom višeminutnom avanturom uistinu je nemjerljivo. Ugljični otisak koji će turisti ostavljati na svemirskom letu bit će do 100 puta veći od emisija koje je već proizveo putnik na komercijalnom letu na velike udaljenosti. Lansiranjem rakete može se emitirati do 10 puta više dušikovog oksida od najveće toplinske energije u Velikoj Britaniji, tvrdi BBC. Ove emisije zadržavaju toplinu u atmosferi, što svakako pridonosi globalnom zatopljenju.
Bezos uvjerava da su njegove rakete znatno ekološki osviještenije od ostalih. Njegova raketa koja je lansirana u svemir koristila je tekuće vodik i tekući gorivo s kisikom, dok je Bransonova, između ostalih, koristila pogonsko gorivo koje se sastoji od goriva na bazi ugljika i dušikovog oksida. Sagorijevanjem stvaraju se staklenički plinovi koji zagađuju zrak. Osim toga, plinovi koji se ispuštaju na nadmorskoj visini većoj od 80 km, tamo bi bili “zarobljeni” najmanje 3 godine.
Još uvijek nedostaju studije koje bi otkrile koji su opći učinci slanja ovih raketa u svemir. Važno je da stručnjaci dobro znaju učinke koje će svemirska putovanja proizvesti na našem planetu, kako bi kontrolirali i regulirali ovu luksuznu industriju za kojom bi kroz godine mogla postati veliki hit među bogatašima.
Ono što već zabrinjava stručnjake, jest da industrija svemirskog turizma ne postane pristupačnija svim ljudima. To bi povećalo količinu stakleničkih plinova izbačenih izravno u našu atmosferu. Mnogi će reći kako je još uvijek prerano raspravljati oko ove grane turizma, ali s godinama će se pokazati hoće li svemirska putovanja biti još jedan problem koji treba riješiti kako bi se suočili s klimatskom krizom, no bitno je sve segmente istražiti na vrijeme.
