Tlo je prirodna tvorevina te najveći i najznačajniji prirodni resurs čovječanstva. Međutim, pretjeranim i neodgovornim korištenjem dolazi do njegove degradacije. Intenzivna poljoprivreda najveći je krivac za pad broja organizama u tlu koji ga čine zdravim, a zbog brzo rastućeg svjetskog stanovništva te potrebe za kvalitetnom i sigurnom hranom, potrebno je pronaći adekvatan odgovor kako uzgojiti hranu i pritom očuvati zdravlje tla.
Tlo ima nekoliko važnih uloga, ali njegove najvažnije ekološke funkcije su opskrba hranom, obnovljivom energijom i sirovinama, filtriranje vode i siguran dom brojim biljnim i životinjskim vrstama. Temelj biološke raznolikosti je tlo jer se najveći broj organizama na Zemlji nalazi upravo tamo.
Osiromašeno tlo drevnih civilizacija
Stoljećima prije nas, brojne velike civilizacije uzgajale su hranu izvan svojih gradova kako bi se prehranile. Gotovo sve kulture, od velikih civilizacija do zajednica ljudi na malim otocima, borile su se s erozijom tla. Geomorfni dokazi pokazuju da je većina obrađenih padina u Starom i Novom svijetu bila zahvaćena erozijom tla koja je posljedica osiromašenje zemlje, odnosno dezertifikacije tla.
Primjerice, kroz povijest je područje Sredozemlja bilo posebno podložno eroziji tla zbog izmjenjivanja vlažnih i sušnih razdoblja, niske prosječne godišnje količine oborina, osiromašenog tla (nizak sadržaj organske tvari, slab sadržaj hranjivih tvari), prisutnosti strmih padina i preobrazbe krajobraza, poput krčenja šuma, šumskih požara, čestih promjena namjene zemljišta i uzgoja uvjetima.
Posljedice osiromašenog tla koje se pretvara u pustinju osjećamo već sad. One se odnose na krizu hrane, nestašicu pitke vode, gubitak bioraznolikosti, klimatske promjene te sukobe i migracije.
Kriza hrane
Za 20 godina očekuje se porast broja ljudske populacije na 9,3 milijarde, a istovremeno znanstvenici predviđaju da će se proizvesti 40% manje hrane. Loše tlo dovodi do slabe nutritivne vrijednosti pa tako današnje voće i povrće već sada ima 90% manje hranjivih tvari. Kao posljedica toga, 2 milijarde ljudi pati od malnutricije koja dovodi do brojnih bolesti.
Nestašica vode
Suha, iscrpljena i osiromašena tla ne mogu apsorbirati i regulirati protok vode. Zbog nedostatka retencije vode u tlu dolazi do oskudice pitke vode, suša i poplava. Tla bogata organizmima mogu zadržati do 90% svoje težine vode koju oslobađa polako tijekom dužeg vremenskog perioda.
Gubitak bioraznolikosti
Znanstvenici kažu da gotovo svakog sata izumre jedna vrsta na Zemlji, a oko 27 000 živih organizama svake godine izumire zbog gubitka staništa. Prenamjena prirodnih ekosustava u poljoprivredna zemljišta generira gubitak bioraznolikosti koja nam je toliko važna u očuvanju zdravog tla, a gubitak biološke raznolikosti sprječava regeneraciju tla i to je začarani krug iz kojeg trebamo izaći.
Klimatske promjene
Zdravo tlo visine dva metra može pohraniti četiri puta više ugljika od biljaka koje se nalaze na njegovoj površini i dva puta više ugljika od atmosfere. To znači da je tlo ključno za neutraliziranje klimatskih promjena. Ako se tlo na Zemlji ne revitalizira, 850 milijardi tona ugljičnog dioksida moglo bi završiti u atmosferi, a to bi pridonijelo klimatskim promjenama.
Sukobi i migracije
Zbog rasta broja stanovništva, nestašice hrane i vode, više od milijardu ljudi na svijetu moglo bi migrirati u druge regije i/ili zemlje do 2050. godine. Zemljišni problemi imali su značajnu ulogu u više od 90% velikih ratova i sukoba u Africi od 1990. godine, od Francuske revolucije do Arapskog proljeća, a osim toga, visoke cijene hrane navedene su kao faktor iza masovnih prosvjeda.
Što možemo učiniti?
Budući da ntenzivna poljoprivredna proizvodnja koristi agrokemikalije i time zagađuje tlo, vodu i zrak, prvi korak koji možemo napraviti je odvajati otpatke hrane u biootpad ili u vlastiti kompost. Na taj način prirodne nutrijente vračamo zemlji. Drugi korak je konzervacijska poljoprivreda koja predstavlja poljoprivredni koncept za očuvanje prirodnih resursa i okoliša, a istovremeno daje dovoljnu količinu zdrave i sigurne hrane bez ugrožavanja budućih generacija u nastojanjima da zadovolje vlastite potrebe.
Svaka osoba uključena u prehrambeni sustav ima ulogu u osiguravanju ovakvog poljoprivrednog sustava. Poljoprivrednici imaju mogućnost koristiti metode kojima osiguravaju zdravlja tla, minimalno korištenje vode i smanjenje razine onečišćenja. Potrošači i trgovci mogu tražiti namirnice koje se temelje na takvim vrijednostima uzgoja hrane, a istraživači održive poljoprivrede mogu prakticirati interdisciplinarni pristup koji uključuje biologiju, ekonomiju, kemiju, agronomiju i slično, te tako doprinijeti razvoju ovog novog koncepta.
