Biljke reagiraju na podražaje oko sebe, biljke imaju sjećanja i prema tim sjećanjima određuju svoj opstanak, ali ne samo to, biljke i međusobno komuniciraju.
Iako biljke nemaju središnji živčani sustav, sposobne su obraditi informacije iz vanjskih izvora i na svoj način odgovoriti na njih. Iako nemaju iste “osjećaje” kao mi, pamte podražaje i komuniciraju s drugim biljkama o njima.
Reagiraju na negativne osjete
Životinje, kao i ljudi, imaju sjećanja koja ima omogućuju da izbjegnu buduću bol. No biljke ne obrađuju osjete na isti način, ali reagiraju na negativne ili neugodne osjete. Ako podrežete grm, oko “rane” će stvoriti žuljevinu, a novi ogranak će vjerojatno izrasti ispod reza.
Znanstvenici su dokazali da biljke zadržavaju sjećanja na takve događaje, ali ne u središnjem živčanom sustavu, jer ga nemaju, već je sjećanje “raspoređeno” po biljci, bliže onome mjestu na kojme je potrebno. Ako više puta dodirujte listove osjetljive biljke, ona neće više zatvarati svoje listove jer je “zapamtila” da ne postoji prijetnja, a to će znanje zadržati čak do 40 dana.
Sjećanje biljaka održava vegetaciju na Zemlji. Kako je čudesno što višegodišnje cvjetnice pamte kada treba ponovno početi rasti u proljeće. Jer, cvjetanje prije nego što se oprašivači ponovno pojave nakon zime bit će neproduktivno, a cvjetanje za niskih temperatura može prouzročiti ozljede, čak i smrt.
Imaju svoj internet
Biljke imaju složen sustav korijena koji im omogućuje komunikaciju i razmjenu informacija pod zemljom. Ova vrsta komunikacije naziva se rizosferna komunikacija i uključuje razmjenu signala putem korijenskog sustava i interakciju s drugim organizmima u tlu.
Mogli bismo reći da biljke imaju neki svoj internet kojim komuniciraju s gljivama, korisnim bakterijama i drugim biljkama, prenoseći hranjive tvari i šaljući signale stresa.
Primjerice, kad biljožder gricka biljku žalušine ili bagrema, biljka ispušta toksine ne samo da bi otjerala svoga napadača nego da bi i signalizirala susjednim biljkama da je opasnost u blizini, a susjedne biljke tada također počinju ispuštati toksine.
Reagiraju na zvuk
Poput životinja, mnoge biljke reagiraju na zvuk. Nedavna istraživanja komunikacije biljaka pokazala su da neke biljke emitiraju visokofrekventne zvučne valove. Primjerice biljke rajčice i duhana proizvode zvukove tijekom suše ili kad im se reže lišće.
No biljke mogu biti dobri slušatelji. Grašak usmjerava svoje korijenje prema zvuku vode koja se kreće, čak i ako je zvuk snimljen, a vode zapravo nema. Ili cvjetovi jaglaca proizvode slađi nektar ako su izloženi zvuku (umjetnom ili prirodnom) zujanja pčela.
Zapravo, istraživanja su pokazala da bilo koji zvuk ima sposobnost poticanja rasta biljaka. U jednoj studiji, biljke koje su bile izložene zvucima šest sati dnevno pokazale su veći rast od biljaka u bezglasnoj kontrolnoj skupini. Međutim, isto to istraživanje pokazalo je da iako je glazba poticala biljke na rast, to nije bilo učinkovitije od ne-muzičkih zvukova. Drugim riječima, biljke ne razlikuju glazbu od drugih zvukova. Međutim, glazba pomaže biljkama da rastu.
A što je s emocijama?
I na kraju, pitanje koje nas najčešće zanima – imaju li biljke osjećaje? One nemaju somatski živčani sustav koji ljudima omogućava da stvaraju emocije i sjećanja iz osjetilnog iskustva pa ne možemo reći da su biljke “sretne” ili “tužne”. Kada kosite travnjak, biljke se neće naljutiti na vas, ali će proizvesti miris “pokošene trave”, a sličan miris proizvode i kada ih napadne biljojed.
