Čovjek se danas sve češće okreće prirodi kao utočištu i izvoru ravnoteže. No ta veza nije samo intuitivna – brojna znanstvena istraživanja sve snažnije potvrđuju ono što su mnoge kulture od davnina znale: boravak u prirodi ima iznimno pozitivan i mjerljiv utjecaj na mentalno zdravlje.
Šetnja kroz šumu, boravak uz rijeku ili jednostavno promatranje zelenih krajolika može smanjiti razinu kortizola (hormona stresa), poboljšati raspoloženje i povećati kognitivne funkcije.
Priroda pomaže mentalnom zdravlju
Pritom, u pojam prirode također spadaju drveće u urbanim ulicama, privatni vrtovi, zeleni rubovi cesta pa čak i sobne biljke ili cvjetne kutije na prozoru. Iznenađujuće, čak i gledanje dokumentaraca o prirodi ima pozitivan učinak na mentalno zdravlje.
Ovo je odlična vijest jer znači da su dobrobiti prirode za mentalno zdravlje dostupne gotovo svima – bez obzira na to gdje živimo.
Znanstveno dokazano
Boravak u prirodi dobar je za nas iz mnogo razloga. “Svjež zrak i tjelesna aktivnost” već se dugo preporučuju kao način da se ljudi osjećaju bolje – i fizički i psihički.
Danas nam dokazi pokazuju da je kvaliteta našeg odnosa s prirodom dio razloga njezinog pozitivnog utjecaja na dobrobit. Istraživači koriste pojam “povezanost” kako bi opisali idealan odnos s prirodom.
Povezanost se odnosi na način na koji doživljavamo i odnosimo se prema prirodi. Snažna povezanost s prirodom znači osjećati bliskost ili emocionalnu povezanost s prirodnim okruženjem.
Važno je razvijati povezanost s prirodom
Postoje načini na koje možemo razvijati tu povezanost s prirodom. Aktivnosti koje uključuju osjetila mogu pomoći u jačanju veze s prirodnim svijetom, kao i aktivnosti koje potiču emocije poput suosjećanja, doživljaja ljepote ili pronalaženja smisla u prirodi.
Primjerice, možemo primijetiti ljepotu prirode pažljivim slušanjem ptičjeg pjeva ili dodirom kore stabla. Mirisanje cvijeća ili osjećaj zemlje među prstima dok sadimo lukovice u vrtu također su vrlo osjetilni načini povezivanja s prirodom.
Ne moramo uvijek biti fizički prisutni u prirodi da bismo produbili naš odnos s njom: pisanje pjesme o omiljenom kutku prirode ili prisjećanje omiljenih šetnji pomaže nam da svjesno primijetimo, razmislimo i zastanemo kako bismo cijenili dobre stvari koje priroda nudi.
