Konvencija o vlažnim staništima jedan je od najstarijih međuvladinih sporazuma koji svaku zemlju potpisnicu obvezuje na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju. Ramsarska konvencija postavila je tako okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa, a Republika Hrvatska njezin je dio od 1991. godine čime je preuzela obvezu očuvanja močvara na vlastitom teritoriju. Hrvatska ima pet takvih područja – parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero te posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka u Jastrebarskom i donji tok rijeke Neretve.
Svjetski dan vlažnih staništa svake godine ima novu temu, a tema ovogodišnjeg 50. jubilarnog izdanja je “Močvara i voda”. Tom temom ove godine se u fokus stavlja dostupnost vode i njezina upotreba. Tema je itekako dobro pogođena budući da najnoviji podaci govore da će ljudi zahtijevati 55% više vode do 2050. godine. Naime, 2,5 posto vode na zemlji je svježe, a manje od 1 posto korisne. Naše se korištenje vode povećalo šest puta u posljednjih 100 godina i svake godine raste za 1 posto. Drugim riječima, koristimo više vode nego što nam priroda može osigurati, a dodatno pogoršavamo situaciju uništavanjem močvarnih ekosustava.

Vlažna staništa su trajno ili sezonski zasićena vodom i stvaraju staništa biljkama i životinjama. Zadržavaju velike količine vode i njihovo sporo ispuštanje čini ih važnima za borbu protiv ekstremnih vremenskih uvjeta poput poplava i suša. Pod nazivom “bubrezi krajolika”, močvare doprinose pročišćavanju vode, regulaciji vode, bioraznolikosti i estetici. Međutim, važno je spomenuti i urbana vlažna područja koja su važna za zdravlje gradskog stanovništva jer su mnogima postala najdraža mjesta za rekreaciju i opuštanje. Takva područja su zagrebačka Savica, Bundek i Jarun.
Iako močvare pokrivaju manje od 4% Zemljine površine, u njima živi ili se razmnožava 40% svih životinjskih vrsta. Jedna trećina sve organske tvari na našem planetu pohranjena je na mjestima poput gigantske močvare Pantanal u zapadnom Brazilu, poplavnog područja Sudd u južnom Sudanu ili močvare Wasjugan u zapadnom Sibiru. Močvare filtriraju, čuvaju i opskrbljuju planet vodom i hranom – više od milijarde ljudi širom svijeta ovisi o njima za život. Brane, korištenje podzemnih voda, sve veće zagađenje vode i industrijska poljoprivredna proizvodnja smanjili su močvare širom svijeta za 35% od 1970. godine. Latinska Amerika je na vrhu tablice s procijenjenih 60% uništenih područja. U azijskim zemljama uništena je trećina svih močvara, a u Africi više od 40%.

Veliki problem za Zemlju predstavlja isušivanje močvara. Naime, kako se temperature povećavaju, a močvare isušuju, mogu prijeći iz ogromnih skladišta stakleničkih plinova do izvora stakleničkih plinova. Kad su još staništa vlažna, pohranjuju ugljik. Ali ako se osuše, započinje razgradnja biološko materijala.
Vlažna staništa su najugroženiji ekološki sustavi, a temom ovogodišnjeg Svjetskog dana vlažnih staništa ističe se važnost takvih područja kao izvor slatke vode te se potiču akcije obnavljanja i zaustavljanja njihovog gubitka. Suočeni smo s krizom nedostatka slatke vode, a znamo koliko je ona bitna za život, stoga je važno da svaka država poduzme određene mjere kako bismo sačuvali ove dragocjene resurse.

Svjetski dan vlažnih staništa i ove će se godine obilježiti u Krapju, u sjedištu JU Parka prirode Lonjsko polje, najvećem hrvatskom močvarnom području. Djelatnicima ustanove prenijet će se ovogodišnja poruka Ramsarske konvencije u nazočnosti predstavnika Ogranka Matice Hrvatske u Kutini, koji je već dvadesetu godinu glavni nositelj skupa “Budućnost na rubu močvare”. Skupom se promiču vrijednosti i zaštita Lonjskog polja, a ove će se godine razgovarati  o daljnjim sadržajima skupa i o izgradnji platformi za gnijezda bijelih roda.