Još od Pariškog sporazuma Europska unija i sve njezine članice predane su jednom cilju; do 2050. postati prvo klimatski neutralno gospodarstvo i društvo. Neke europske zemlje, uglavnom one bogatije, to rade brže i bolje. Što možemo naučiti od njih? Koji su problemi s kojima se putem susreću? Je li Europa uistinu zeleni lider i može li biti predvodnik promjenama raspravljat će na panelu “Europa kao zeleni lider” u sklopu Greencajt festivala veleposlanici Velike Britanije, Švedske i Nizozemske.  Uoči festivala razgovarali smo s Dianom Madunić, veleposlanicom Kraljevine Švedske u Hrvatskoj, o tome što čini Švedsku liderom održivosti, kako može poslužiti kao primjer drugim zemljama, odnosno koji je njezin ključ uspjeha.

Prva zemlja na svijetu koja je donijela Zakon o zaštiti okoliša 1967., Švedska je također bila domaćin prve Konferencije UN-a o ljudskom okolišu 1972. Od tada, Švedska uspješno korača naprijed, uspjevši značajno povećati svoje gospodarstvo, istovremeno smanjujući emisije ugljika i ograničavajući onečišćenja. Koja biste vi postignuća istaknuli na njezinom putu k održivosti?

Točno je da je Švedska prva donijela Zakon o zaštiti okoliša prije 55 godina i da se ove godine obilježava 50 godina od prve UN-ove konferencije o okolišu koja je rezultirala Stockholmskom deklaracijom – završnim dokumentom koji je definirao načela koja su još uvijek važna za upravljanje okolišem. Drugi rezultat konferencije 1972. bilo je osnivanje Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), te uspostava Svjetskog dana zaštite okoliša koji se obilježava svake godine 5. lipnja. Upravo će stoga u lipnju ove godine švedska vlada biti domaćin sastanka u Stockholmu pod okriljem UN-a, koji će čelnicima pružiti priliku da se oslone na proteklih 50 godina multilateralnog djelovanja na okoliš, s ciljem da se osnaži implementacija dosad preuzetih obaveza s naglaskom na konkretne akcije koje će tome pridonijeti.

Švedska je svoj doprinos održivom planetu nastojala dati kroz smanjenje emisija stakleničkih plinova, okretanjem k obnovljivim izvorima energije iz kojih dolazi više od polovice švedske nacionalne opskrbe energijom, te uključivanjem svih dionika u proces transformacije u održivo društvo. Osim vladinih politika koje su usmjerene na cirkularnu ekonomiju i razvoj pametnih, održivih gradova, na primjer, i tvrtke su uključene u nastojanja da transformiraju sebe i svoje poslovanje, te da promjenama u promišljanju i implementaciji novih modela poslovanja daju svoj doprinos u transformaciji Švedske.

Inovacije tu također igraju veliku ulogu jer omogućavaju radikalne promjene koje mogu imati veliki utjecaj na okoliš i održivost, a tu je važno partnerstvo i suradnja između privatnog i javnog sektora. Jedan od recentnijih takvih primjera je “HYBRIT” – inicijativa koja ima za cilj razviti proizvodnju čelika bez korištenja fosila goriva, kako bi se minimizirale emisije ugljičnog dioksida, s obzirom na to da industrija čelika trenutno čini oko 10% ukupnih švedskih emisija CO2. Ovakvi primjeri su potvrda činjenice da Švedska nastoji biti predvodnica u tranziciji u novu, zelenu ekonomiju.

Švedska vlada postavila je ambiciozne ciljeve za održivost, uključujući ukidanje fosilnih goriva do 2045. i stopostotno korištenje obnovljive energije. Može li to postići?

Mi vjerujemo da može, i Švedska kontinuirano radi na tome. Još smo 2012. godine postigli ranije postavljen vladin cilj dosezanja udjela od 50% obnovljivih izvora energije do 2020. Za energetski sektor naredni je cilj 100-postotna proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, što je plan postići do 2040. godine. Švedska je, po glavi stanovnika, jedan od najvećih potrošača energije, ali švedske emisije ugljika su niske u usporedbi s drugim zemljama. Prema statistikama Svjetske banke, prosječni Amerikanac ispušta gotovo četiri puta više CO₂ godišnje u atmosferu nego prosječni Šveđanin. Razlog tome je taj što oko 75% električne energije u Švedskoj dolazi iz hidro i nuklearne energije. Uz to, više od 17% električne energije dolazi iz vjetra. Pritom imamo i postrojenja za kombiniranu toplinsku i električnu energiju koja čine oko 8% proizvodnje električne energije u Švedskoj, a pokretana su uglavnom biogorivom.

Švedska je 2019. godine s gotovo 56% energije koja dolazi iz obnovljivih izvora bila na samom vrhu Europske unije, a naša je ambicija da taj postotak i dalje povećavamo s dodatnim razvojem izvora energije kao što su vjetar, biogorivo, ali i solarna energija čiji udio raste u Švedskoj uz financijsku potporu švedske vlade korisnicima.

Što biste rekli da druge zemlje mogu uskoro usvojiti po uzoru na Švedsku da bi postale održivije?

Ono što smo mi naučili je da je moguće istovremeno smanjiti emisije ugljičnog dioksida, i okrenuti se obnovljivim izvorima energije i održivoj cirkularnoj ekonomiji, bez negativnog utjecaja na gospodarski rast. Štoviše, zelena tranzicija može biti odlična prilika za ekonomski razvoj kroz inovacije i uvođenje novih tehnologija. Stoga je ta tranzicija prilika, a ne problem. Važno je da svaka zemlja, i kroz učenje od drugih, nađe najbolji model za sebe, kao što je važno da svi dionici u društvu budu uključeni u nastojanja da se zelena tranzicija ostvari. Ali, također je važno zapamtiti da pitanje izgradnje održivog globalnog društva zahtjeva i globalnu suradnju, jer emisije plinova i zagađenje ne poznaju nacionalne granice, pa ih tako ne bi trebala poznavati niti naša nastojanja da ih spriječimo.

Čini se da uspjeh zemlje leži u tome što su Šveđani otvoreni prema “zelenim” promjenama. Koliko je važno da se javnost ekološki osvijesti kako bi zemlje ostvarile svoje zadane klimatske ciljeve?

Javnost je izuzetno važna u “zelenim” promjenama jer promjene društva nema bez otvorenosti ljudi, a pogotovo mladih, da djeluju i izmjene ustaljeni odnos prema okolišu i klimi. Promjena ponašanja pojedinaca u skladu s ciljevima zelene tranzicije je krucijalna iz tog razloga. Prema istraživanju Europske Investicijske Banke iz 2021. 75% švedskih građana smatra da su klimatske promjene i njihove posljedice najveći izazov s kojim se susrećemo u 21. stoljeću. Što je također zanimljivo je da 76% stanovništva podržava uvođenje još strožih vladinih mjera koje bi utjecale na pozitivne promjene u ponašanju ljudi naspram klime i okoliša. To pokazuje da javnost koja je osviještena i otvorena za promjene može biti i katalizator promjena.

Mlada Šveđanka Greta Thunberg svojom snažnom porukom privukla je pažnju svijeta. Koliko je važno mlade uključiti u klimatske akcije kao ambasadore generacija koje dolaze?

Greta Thunberg je započela svoj “štrajk za klimu” 2018. godine kada je namjeravala ukazati na ono što je ona vidjela kao nedostatak akcije vezano za klimatske promjene među političarima. Njezina je poruka ubrzo pronašla put do više od 100 milijuna “štrajkaša” u 215 zemalja, prvenstveno među mladima, što je pokazalo koliko mlade generacije brinu o budućnosti planete i utjecaju ljudi na klimu. Gretina je poruka potakle i mlade u Hrvatskoj koji su 2019. u tri navrata organizirali “School Strike 4 Climate Croatia”. Koliko god to bilo važno i inspirativno, njihova je poruka da i sadašnje odrasle generacije imaju odgovornost napraviti puno više kako bismo spasili planetu, jer mladi promjene mogu napraviti u budućnosti, a svijet treba djelovati sada.

Svi mi koji živimo i dijelimo ovaj planet imamo odgovornost da ga sačuvamo, jer samo zajedno možemo dovesti do održivosti. Klima ne poznaje zemljopisne granice, niti ograničava svoj utjecaj na određene generacije, te stoga oni koji danas mogu utjecati na promjenu ponašanja imaju i odgovornost da to učine, te da mladim generacijama ostave bolji svijet koji će one nastaviti mijenjati nabolje. Ukratko, nemamo vremena za čekanje i prepuštanje rješavanja problema budućim generacijama – moramo djelovati odmah i moramo djelovati zajedno. Za Švedsku i Hrvatsku, konkretno, EU je najbolja platforma za suradnju i moramo ju iskoristiti da utremo put u bolju i održivu budućnost.

Svoje karte za panele na Greencajt festivalu možete osigurati OVDJE.