Ekološki način pogreba sve je popularniji diljem svijeta. Ljudsko kompostiranje nedavno je legalizirano u čak šest američkih država, no još uvijek se ne nudi nigdje u Europi. Trenutno su kod nas jedine opcije tradicionalni ukop u zemlju u lijesu ili kremacija.

Riječ je o velikom javnozdravstvenom problemu, kao i velikoj prijetnji za okoliš, no o tome se ne razgovara jer je riječ o smrti, smatraju u organizaciji koja vodi kampanju za legaliziranje ljudskog kompostiranja, Humusation France.

Naime, tradicionalni ukop u zemlju nosi nekoliko štetnih posljedica za okoliš, a najznačajnije su kemikalije koje su koriste u procesu balzamiranja. One mogu iscuriti i zagaditi vodene tokove i okolno tlo. Problem je i logistika pronalaska dovoljno prostora za sve grobnice te krčenja područja kako bi se to postiglo.

S druge pak strane, kremiranje ostavlja značajan ugljični otisak. Prilikom spaljivanja tijela u lijesu oslobađaju se otrovni otpadni plinovi poput dušikovih oksida i sumporovog dioksida. Iz navedenih razloga, ekološki pogreb postaje sve popularniji. Pokazala je to i anketa YouGova provedena u Ujedinjenom Kraljevstvu među 4987 odraslih osoba. Čak 44 posto ispitanika izjavilo je da bi razmotrilo mogućnost kompostiranja.

The Church of England is considering allowing “human composting” at funerals as a greener alternative to burials and cremations

Would you consider being turned into compost when you die?

Definitely/probably would: 44%
Definitely/probably would not: 32%https://t.co/LhcgXDnMtF pic.twitter.com/D9mpygs1sr

— YouGov (@YouGov) February 8, 2023

Što je točno ljudsko kompostiranje? 

Proces kompostiranja tijela koji je legaliziran u Washingtonu, New Yorku, Kaliforniji, Coloradu, Oregonu i Vermontu naziva se prirodna organska redukcija ili teramacija. Leševi se stavljaju u hermetički zatvorene posude koje okružuje mješavina biljke lucerne i piljevine. Ove organske tvari brzo skupljaju i prirodno zadržavaju toplinu, izbjegavajući skupu potrošnju fosilnog goriva u konvencionalnim krematorijima.

Toplina ubrzava aktivnost mikroba i nakon otprilike 30-50 dana tijelo se pretvara u organsku tvar. Kosti i zubi se u ovom procesu ne razgrađuju i usitnjavaju se odvojeno pomoću specijalizirane opreme, a zatim se miješaju s ostatkom zemlje. Novo tlo se zatim ostavi još oko 30 dana kako bi se stabiliziralo i osušilo prije nego što se preda obitelji voljene osobe.

Ilegalno je u Europi, ali…

Iako kompostiranje ovakvog tipa još uvijek nije legalno nigdje u Europi, postoji nekoliko različitih procesa koji pripadaju ekološkim varijantama pogreba. Ranije smo izvještavali o posebnom lijesu koji je napravljen od gljiva. Za izradu ovakvog lijesa miješa se željena vrsta micelija s organskim supstratom u kalupu. Micelij jede ovaj supstrat, stvarajući trodimenzionalnu strukturu koja raste kako bi ispunila oblik plijesni u kojoj se nalazi. Za to je potrebno otprilike sedam dana. Kada se položi ispod zemlje, razgradit će se unutar 45 dana.

Grupa u Belgiji i Francuskoj želi uvesti drugačiji način poznat pod nazivom ‘humusacija’.

“Proces kakav bismo željeli zakonski usvojiti u Francuskoj najprirodniji je mogući proces”, rekla je Florence Valdes, predsjednica Humusation France, za Euronews.

Na taj način tijelo ne bi bilo podvrgnuto procesu balzamiranja i bilo bi postavljeno na sigurno, ograđeno zemljište na podlozi od organskog materijala. Zatim bi ga prekrili slamom, mrtvim lišćem i otkosima travnjaka i ostavili četiri mjeseca. Tada bi se poslala obučena osoba da ukloni sve i izgnječi kosti. Nakon osam mjeseci u pravilnim uvjetima tijelo će se potpuno razgraditi i pretvoriti u ‘humus’, vrlo plodan dio tla koji se sastoji od razgrađene organske tvari.

‘Mi sve kompliciramo’ 

“Iz smrti dolazi život. Život se ponovno rađa iz mrtvog tijela. A upravo je to proces života u šumi. Jer kad vidite sve životinje koje umiru u šumi, nema ih tko otići pokopati ili kremirati. Oni umiru i šuma upija sve te smrti koje se događaju svaki dan i nema problema. Dakle, priroda upravlja smrću. A mi, kao ljudi, kompliciramo stvari”, rekla je Valdes.

Još jedna opcija ekološki prihvatljivog pogreba je kremiranje u vodi. Prvi takav objekt bit će otvoren u Irskoj u sljedećih nekoliko mjeseci. Osnivačica tog projekta je Elizabeth Oakes koja je studirala mrtvačku znanost u SAD-u. Tijekom studiranja počela je istraživati održive metode za ukop i kremiranje te je otkrila resomaciju, također poznatu kao kremiranje u vodi.

“Koristimo vodu kako bismo tijelo vratili u njegove skeletne ostatke. Dakle, u osnovi jedna alkalna otopina, voda i toplina vraćaju tijelo natrag u njegove kemijske komponente, a to su aminokiseline, peptidi, šećeri i soli”, pojasnila je za Euronews.

Kosti se uklanjaju i melju u bijeli prah koji se potom stavlja u urnu i vraća obitelji.

‘U Europi smo sumnjičavi’ 

Kampanje za humusaciju već su u tijeku u Belgiji i Francuskoj. Edukacijama i reklamama pokušavaju ljudima približiti ideju ekološki prihvatljivog ukopa. Valdes  smatra da određeni stavovi koče Europu kada je riječ o smrti.

“U Europi postoji vrlo konzervativan duh. To nije slučaj u anglosaksonskim zemljama, prije svega SAD-u, Kanadi itd. One su puno otvorenije za nove procese, ali u Europi smo vrlo sumnjičavi, volimo raditi ono što se radilo u prošlosti, čak i ako to više nije prikladno”, smatra.