Pakiranje se sastoji od biofilma bez okusa koji je napravljen od samo nekoliko lako dostupnih sastojaka, uključujući krumpirov škrob, glicerin i vodu. Nakon što je toplotno zapečaćen, ovaj bio-omot sprječava da rezanci izgube kvalitetu i postanu ustajali. Ali čim dođe u kontakt s kipućom vodom, otopi se za manje od minute. S biljem i aromama ugrađenim u sami omot, tekućina u kojoj se rezanci kuhaju postaje umak, dok se veći sastojci poput suhih škampa nalaze izvan pakiranja i naknadno se dodaju. “Uspjela sam obaviti sva ispitivanja i proizvodnju u svojoj kuhinji jer je postupak vrlo jednostavan”, objasnila je Holly Grounds iz Londona. “Sastojci se miješaju i zagrijavaju dok smjesa ne dosegne pravu gustoću. Tada dodajem začine i arome prije nego što smjesu ulijem u kalup da se slegne 24 sata.”

Kao rezultat nastaje omot koji se omotava oko osušenih rezanaca, ovog puta u obliku krafni kako bi se moglo ravnomjernije kuhati i urednije uklopiti u posudu. U higijenske svrhe pojedinačni paketi omotani su u papiru obloženom voskom.
Grounds je na ovaj izum motivirala spoznaja da je tijekom besanih sati učenja za ispite često jela praktične ramen rezance, a paketi su sadržavali više plastike nego rezanaca. Postala je svjesna ironije da jelo koje je predviđeno da se kuha i jede za manje od deset minuta dolazi u pakiranju kojem treba više od osam desetljeća da se razgradi. Njezin otapajući omot zamišljen je kao alternativa ovakvoj prekomjernoj količini plastike.

“Iako druge alternative plastike na biološkoj osnovi tvrde da se mogu kompostirati ili biorazgraditi, iz perspektive potrošača to nije uvijek tako jednostavno“, rekla je Grounds za Dezeen. “Mnogi omoti koji se temelje na bio-tehnici se raspadaju samo u industrijskom komposteru na 50 Celzijevih stupnjeva, pa često završe na pogrešnom mjestu, a da potrošač ni ne zna da je nanio štetu planeti”.

Provela je i testiranje kako bi osporila ideju da je plastika uvijek prikladnija opcija. Otkrila je da se ramen rezanci iz plastičnog pakiranja kuhaju minutu dulje od onih u njezinom omotu zbog vremena potrebnog za otvaranja svakog pojedinačnog pakiranja u kojem se nalaze začini. “Svi želimo brza rješenja pa su tako postali neizbježan dio našeg svakodnevnog života, ali često ostavljaju posljedice na okoliš. Problem je u tome što se svijet ne suočava samo s rastućom planinom plastike, već i s još većom “planinom apatije”. Zato mi je bilo važno da pronađem održivo rješenje. Ako potrošačima ponudimo obroke ili grickalice u ekološki prihvatljivom pakiranju, mogu pomoći planeti čak i da to ne znaju”, zaključila je.