Iako se naizgled čini kako se ne može ništa loše dogoditi ako, primjerice, nahranimo neku divlju životinju kruhom ili ostatkom sendviča, ili ostavimo ostatke hrane negdje u prirodi, dugoročne posljedice ipak postoje. Uzmimo prvo neke nama bliske situacije, kao što je ostavljanje hrane na plaži, prosute grickalice po morskim stijenama ili slično. Iako je galebovima prva hrana riba, kada primijete komad kruha na plaži, naravno da će posebnuti za lakše ulovljenim obrokom. Tako nije rijedak prizor da na gradskim plažama naših priobalnih gradova ove ptice koegzistiraju s kupačima. Hrane se ostacima njihovih obroka, a kupači misle kako su učinili dobro djelo i pomogli izgladnjeloj životinji.

No ovo ostavlja dugoročne posljedice na populaciju galebova, riba, ali i vjerojatno na morski ekosustav. Divlje životinje su dio hranidbenog lanca u prirodi i postoji dobar razlog zašto su na određenoj poziciji u tome lancu. Ako je galebu prirodna hrana riba, vjerojatno mu je ona i potrebna kako bi bio zdrav i funkcionalan. Vjerojatno potrebnija od sendviča s parizerom i sirom.

Ili ako tijekom posjeta nekom nacionalnom parku slučajno prospete neku hranu i ne pokupite je za sobom, ona će postati hrana nekoj divljoj životinji. I tako, komad po komad odbačene hrane, uskoro će stvoriti kaos u životinjskom, a vjerojatno i biljnom svijetu određene destinacije.

I dok se u našim nacionalnim parkovima posjetitelji upozoravaju da za sobom ne ostavljaju hranu niti da hrane divlje životinje, u Nacionalnom parku Carlsbad Caverns, koji se nalazi u saveznoj državi Novi Meksiko, posjetitelji sa sobom u špilje mogu unijeti samo čistu vodu, i to s razlogom. Jer, doslovno sve što padne na tlo špilja, koje imaju specifičnu floru i faunu, može ozbiljno ugroziti iznimno osjetljiv ekosustav.

Iz Nacionalnog parka nedavno su na Facebooku ponovno upozorili posjetitelje i objasnili što se točno dogodilo i što se sve moglo dogoditi da nisu pravodobno reagirali na prosuti čips od kukuruza u jednoj od špilja.

Naime, kukuruzni čips, koji je ispao iz ruku nekomg nesmotrenog posjetitelja i prosuo se po tlu, zbog vlažnog je okruženja omekšao i postao je izvor hrane za mikroorganizme, što je uvuklo u lanac hranjenja cvrčke, pauke i muhe, a i plijesan je zahvatila okolne površine. Došlo je do razvoja mikroorganizama i gljivica koji inače nisu uobičajeni za špiljski ekosustav.

“Rendžeri su proveli dvadeset minuta pažljivo uklanjajući ostatke plijesni s površina špilje. Iz ljudske perspektive, prosuta vrećica grickalica može se činiti nevažnom, ali za život u špilji može biti presudna.
Veliki ili sitan, svi ostavljamo trag kamo god da idemo. Ostavimo svijet boljim mjestom nego što smo ga zatekli”, napisali sui z Nacionalnog parka na svojim društvenim mrežama.