Sve ima svoj rok trajanja pa tako i materijali koje koristimo u svakodnevnom životu. Nekima se reciklažom ponovno može “vratiti život” u vidu nekog drugog predmeta beskonačno mnogo puta, a neki materijali naprosto su nakon nekoliko reciklaža više neupotrebljivi. Mnogi misle kako primjerice plastičnu bočicu u kojoj smo ranije kupili vodu možemo iznova reciklirati beskonačno mnogo puta, no iznenadit ćete, ali i njoj jednom mora doći kraj. Da, istina je kako je itekako poželjno određene posudice i materijale iskoristiti što je moguće više puta, no nemaju svi materijali iste sastave u sebi pa je dobro znati što se može, a što se ne može vječito reciklirati. Ovo je svakako važno znati kako bismo idući put kad kupujemo određene proizvode odabrali one kojima je životni vijek zauvijek zagarantiran u vidu prerade i reciklaže.
Plastiku kao jednu od najvećih zagađivača okoliša moguće je reciklirati jednom do dva puta. Kad se reciklira, kvaliteta plastike opada. Dakle, većinu vremena plastika se prerađuje u nešto potpuno drugo od onog što je ranije bila. Primjerice, najčešće neće to postati još jedna plastična boca vode ili što god da je bila izvorno. Preradom u nešto novo, tu je plastiku više nemoguće reciklirati. Dakle, kad taj predmet napravljen od reciklirane plastike više ne bude željen, vjerojatno će završiti na odlagalištu, a tamo će se na kraju raspasti u mikroplastiku koja će biti vječno. Zato sljedeći put kad pomislite da je u redu kupiti plastiku jer se može reciklirati, sjetite se da se obično reciklira jednom ili dva puta, a zatim više ne.
S druge pak strane Aluminij je materijal koji se beskonačno mnogo puta može reciklirati. Primjerice limenke nekog pića mogu se reciklirati neograničen broj puta. Primjerice, aluminijske limenke najvrjedniji su reciklirani artikli u Sjedinjenim Državama i imaju najveću stopu povrata od trenutka kada limenku ostave u reciklažnom centru ili je pokupi kamion sa smećem. Možda je pravo vrijeme da željene sokove prestanemo kupovati u plastičnim bocama, već u limenkama ma koliko nezgrapno izgledalo. Jednako vrijedi i za sve druge metale koji se vječno mogu reciklirati.
Možda će vas iznenaditi, ali papir je jednako tako osjetljiv kao plastika. Naime, papir se sastoji se od dugih vlakana, pa će se svaki put kad se reciklira, ta vlakna skratiti te će ga svaki sljedeći put biti teže reciklirati. Prosječan broj recikliranja papira za pisač je otprilike pet do sedam puta. Nakon toga, vlakna će postati prekratka i neće se više moći pretvarati u papir za primjerice fotokopirni. U tom se trenutku kratka vlakna mogu koristiti jedino za izradu stvari poput novinskog papira ili kartona za jaja što je također svakako dobra opcija.
Posljednje, ali svakako ne najmanje važno je staklo. Staklo se, poput metala, može reciklirati neograničen broj puta. Također, isplativije je ponovno koristiti i reciklirati staklo nego stvarati od nule, jedino na što morate paziti je vrsta stakla jer različite vrste stakla imaju različita tališta i ne mogu se zajedno reciklirati.
