Kako spojiti glazbu, druženje, piće i priču o arhitekturi? Svi koji su do sad čuli za Rooftop sessions znaju odgovor na ovo pitanje. Glazbenica Sara Renar pažljivo je osluškivala potrebe nišne publika koja želi nešto više od koncerta. Željela je kreirati zajednicu ljudi koji će na njezine sessione odlaziti s mišlju o proživljavanju cijelog iskustva. Njezine ljetne planove nije poremetila niti pandemijska situacija, jer i prije karantene Sara je organizirala koncerte za mali broj ljudi. Do njih 20. Večeras i sutra Sara će ponovno ugostiti publiku na krovu svoje zgrade, a evo što nam je tom prilikom rekla…
Sara, dva su nova rooftop sessiona pred tobom. Jesi li uzbuđena? Na tvojim društvenim mrežama već stoji obavijest kako su koncerti rasprodani. No, oni su daleko više od glazbenog događaja, zapravo je riječ o iskustvu. Možeš li nam reći malo više o tome?
Prošle godine sam pokrenula seriju “krovnih” koncerata s ciljem da se moja glazba doživi na nesvakidašnjoj lokaciji. Za razliku od klupskog ili festivalskog nastupa, ovdje je riječ o intimnom koncertu za manji broj publike koji uz svirku mogu uživati zalasku sunca nad panoramom grada uz probrana craft piva i domaće vino,… a svaki put sam jako uzbuđena! Prvenstveno zato jer sam i organizatorica i izvođač, pa moram misliti i na svu logistiku prije same izvedbe. Osim toga, Rooftop sessions su koncerti u kojima sam (zasad) solo izvođač na bini, a potpuno solo nastup zahtijeva dodatnu energiju i koncentraciju.
I puno prije pandemijskih ograničenja koja su zahvatila evente, Rooftop sessions je njegovao drugačiji pristup glazbi i događaju. U prosjeku događaj prihvaća 10 ljudi. Možeš li nam objasniti zašto je to tako? Bolja komunikacija s publikom, intuitivnost, subjektivnost il nešto treće?
Prodaja ulaznica ide preko sustava Airbnb Experiences, novijeg ogranka poznate booking platforme za smještaj koji nudi “iskustvo”, odnosno “doživljaje”. S obzirom da je riječ o privatnom prostoru krovne terase na kojem se odvija koncert, aplikacija ne dozvoljava okupljanje preko deset ljudi. Povremeno napravim iznimku ako je baš veliki interes, ali nikad ne prelazimo broj od 20 ljudi po koncertu. Na taj način koncerti zapravo postaju lijepa mala druženja: prije pandemije smo imali uz domaću publiku goste iz cijeloga svijeta i jako je lijepo bilo vidjeti kako se razmjenjuju iskustva i kontakti osoba koji su prije koncerta bili potpuni stranci.
Cijelo iskustvo ovog tipa koncerata nastalo je u suradnji s platformom Airbnb. Kako je došlo do vaše međusobne prepoznatljivosti?
AirBnB je otvorio svoju “Experiences” platformu za hrvatsko tržište prošle godine i ja sam već u ožujku 2019. prijavila projekt. Trebalo je proći par tjedana za potpunu verifikaciju i odobrenje, relativno je strog proces u kojem morate dokazati svoju profesionalnu kompetentnost, znanje jezika, dozvolu korištenje lokacije itd. Ovdje moram naglasiti kako imam zaista veliku potporu susjeda i stanara te Dubrovnik Beer Company pivovare koji su prepoznali vrijednost projekta i šalju kartone prije izvedbe da ne bismo bili žedni. Da cijela stvar bude fer, dio prihoda svakog koncerta ide u pričuvu zgrade. Inače, prva sam u državi koja nudi koncerte putem ove platforme, a trenutno mislim i dalje jedina u regiji koja koristi platformu za izvedbu vlastite autorske glazbe. Cilj mi je bio imati alternativu izvođenju glazbe u klupskom kontekstu i napornim putovanjima i napraviti projekt gdje mogu na jedinstven način prezentirati svoju glazbu tako da publika dolazi meni.
Danas i sutra ćeš ugostiti posjetitelje na tajnoj rooftop lokaciji uz dobru kapljicu i priču o urbanom životu, arhitekturi, a događaj počinje točno za vrijeme zalaska sunca. Koliko je za doživljaj glazbe bitno cijelo iskustvo, upijanje osjeta izvana i svojevrsni slow living? Kako se slow living odražava na tvojoj glazbi, a kako na glazbi uopće?
Mislim da je izrazito bitno cjelovito iskustvo. Kontekst je sve: ako vas nešto muči i non stop gledate na sat, teško da ćete se prepustiti uživanju u trenutku. Dobra glazba vas, kao i književnost i film i teatar odvede na putovanje u kojem vrijeme ima sasvim drugačiji protok. Mislim da je stvarno posebno iskustvo doživjeti izvedbu dok kompletni light show radi majka priroda u suradnji s gradskom rasvjetom. Pritom vas ništa ne ometa, nema glasnog brbljanja, nema muzike iz susjednog kafića. Što se slow living koncepta tiče – za umjetnost je presudno usporiti i dati si vremena za refleksiju. A rekla bih da je isto presudno i za mentalno zdravlje. Uza sve poteškoće recentnih zbivanja ove godine, jedan veliki blagoslov je što se otvorilo to vrijeme, za sebe i svoje bližnje.
Stvaranje glazbe je proces koji se nadograđuje. Koliko su ti nepredviđene situacije ove godine pomogle, a koliko odmogle u stvaranju glazbe?
Svakako nije opuštena atmosfera za stvaranje kada ti egzistencijalna kriza visi nad glavom. Živimo povijesni presedan, shodno tome sam kategorički odbacila pritisak da moramo “iskoristiti” vrijeme doma za razvijanje novih vještina, otvaranja novih poslova i slično. Kriza je, moramo sačuvati zdrav razum, čovječe. Fokusirala sam se na svoje bližnje i vlastito psihofizičko zdravlje i u čudu promatrala situaciju. Koncerti su malobrojni, otkazivanja i odgode su česte, dio tima je jako pogođen pritiskom situacije do točke da ne može više raditi i to su sve okolnosti u kojima se čovjek mora sada snaći. Ali mislim da nekako plivam.
Hoće li publika Rooftopa imati prilike poslušati nešto premijerno?
Rooftop sessions su zgodan poligon za isprobavanje novog materijala, tako da su uvijek neka mala iznenađenja tu.
I za kraj, molimo te da složiš svoju omiljenu Rooftop Sessions listu za čitatelje Green.hr
Evo neke moje generalne preporuke za 2020. Od filmskih klasika svakako pogledajte stari holivudski “12 angry men” te hrvatski stari film “H8” Nikole Tanhofera. Ako vam se pruži prilika, otiđite na koncert slovenske grupe Širom, bila sam nedavno i to je prekrasno nešto. Što se glazbene playliste tiče, obzirom na okolnosti ove godine moja velika je preporuka (ponovno) preslušati Kate Tempest, Laurie Anderson i Talking Heads. Od literature bih svakako izdvojila “Besnilo” Borisa Pekića, “Hazarski rječnik” Milorada Pavića i roman koji sam nedavno pročitala, “Ispovijedam”, katalonskog pisca Jaume Cabrea u sjajnom prijevodu Borisa Dumančića.
