Europska agencija za okoliš (EEA) objavila je izvješće koje prikazuje kvalitetu zraka u više od 340 gradova na kontinentu za razdoblje 2020.-2021. godinu. Ono što odmah upada u oči jest da se gradovi s najboljim zrakom nalaze ili u sjeveroistočnoj nordijskoj regiji ili u regiji jugozapadnog Atlantika. Prvih 14 gradova nalazi se u jednom od ta dva područja, a prema agenciji samo prvih 11 ispunjava WHO-ovu vrhunsku kategorizaciju za dobru kvalitetu zraka. Podaci za izvješće prikupljeni su s 400 mjernih postaja koje mjere koncentracije finih čestica.
Činjenica da je samo europskih 11 gradova ispunilo standarde WHO-a za dobar zrak prilično je alarmantna s obzirom na to da podaci odražavaju godine vrhunca pandemije COVID-a koje su obilježene karantenama i drastičnim smanjenjem motoriziranog prometa i industrijskih aktivnosti. Što se tiče najboljih rezultata, ovo je 11 najboljih gradova koji nisu premašili godišnju razinu od 5 μg/m3 finih čestica (poznatih i kao PM2,5)
Umeå (Švedska)
Faro (Portugal)
Funchal (Portugal)
Tampere (Finska)
Narva (Estonija)
Stockholm (Švedska)
Uppsala (Švedska)
Talin (Estonija)
Bergen (Norveška)
Reykjavik (Island)
Norrköping (Švedska)
No, ako uzmemo u obzir godišnju graničnu vrijednost Europske unije za fine čestice od 25 mikrograma po kubnom metru zraka, granična vrijednost je prekoračena samo u tri najzagađenija grada. To pokazuje veliku razliku između smjernica WHO-a i norme Europske unije. Međutim, treba napomenuti da WHO ima pristup kategorizaciji ovisno o razinama. Ako se pitate koji su europski gradovi bili najgori u pogledu kvalitete zraka, to su Nowy Sacz (Poljska) te Cremona i Padova u Italiji. Ova tri grada premašila su normu od 25 µg/m3 i stoga se mogu kategorizirati kao gradovi s vrlo lošom kvalitetom zraka. Hrvatski gradovi čini se, nisu zauzeli nijedno mjesto.