Od 1.3 milijarde ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu diljem svijeta, više od 70% su žene. Mnoge od tih žena žive u ruralnim područjima i preživljavaju zahvaljujući samoodrživoj poljoprivredi. Nadalje, obično su odgovorne za brigu o djeci, osiguravanje vodoopskrbe kućanstava i pristup električnoj energiji. Unatoč tome što posjeduju manje od 10% sve zemlje na planetu, žene su zaslužne za između 50 i 80% svjetske proizvodnje hrane.

Kako klimatska kriza postaje sve akutnija, sigurnost hrane dovest će do većeg siromaštva diljem planeta. Kako životni standard pada zbog nestašice hrane, žene će izgubiti pristup obrazovanju i skrbi o djeci, doživjeti daljnje nasilje u obitelji i imati smanjen pristup pristojnoj zdravstvenoj skrbi. Klimatska kriza pogoršala je ekstremne vremenske prilike, ograničila pristup vodi, smanjila količinu obradivog zemljišta za uzgoj hrane, poskupila energiju i osnovne namirnice. Nadalje, klimatska kriza će stvoriti masovnu migraciju tijekom narednih desetljeća, što će rezultirati potencijalno milijardom klimatskih izbjeglica. Već danas više od 80% raseljenih ljudi zbog klimatskih katastrofa na globalnoj razini su žene i djevojke.

Sve posljedice klimatskih promjena nerazmjerno snose žene, a tako će i nastaviti. Moramo raditi na tome da se ovo promjeni.
U većini dijelova svijeta žene kontroliraju što njihova obitelj jede (da ne spominjemo da su one obično primarni i često jedini priprematelji obroka). To znači da ne možemo potaknuti svijet da krene prema pretežno biljnoj prehrani bez angažiranja žena. Isto vrijedi i kada je u pitanju prelazak na kružne ekonomske sustave u kojima dajemo prednost materijalima i sastojcima s malo otpada, netoksičnim sastojcima, modelima ponovne uporabe i ponovnog punjenja te etičkim lancima opskrbe.

U ekonomijama globalnog sjevera, žene (često kao majke) ne kontroliraju samo jelovnike za večeru, već kontroliraju i kućni budžet. S jedne strane, ovo je obeshrabrujuće. Obiteljski život ostaje odgovornost žene, a muškarci i dalje izbjegavaju takve dužnosti zbog ukorijenjenih razlika u ponašanju među spolovima. S druge strane, činjenica da je kućni budžet uglavnom u rukama žena znači da one imaju ogromnu moć kada su u pitanju odluke o potrošnji. Pomalo je ironično da se velika većina eko proizvoda reklamira ženama i upravo ih one kupuju. Žene se redovito prikazuju kao njegovateljice u mainstream medijima, a istraživači tržišta ih identificiraju kao “prosocijalnije, altruističnije i empatičnije” od muškaraca. Čini se da se zbog toga pretpostavlja da će žene biti ekološki svjesnije i odgovornije od muškaraca. Istraživačka tvrtka Mintel to je nazvala “eko rodnim jazom” s istraživanjem koje pokazuje da, iako 71% Britanki pokušava živjeti savjesnije, samo 59% muškaraca čini isto. Istraživanje je naglasilo da su oglašivači shvatili ovu razliku i da su se u svojim reklamama namjerno počeli obraćati isključivo ženama, što je dovelo do toga da muškarci izbjegavaju kupovinu proizvoda koji su bolji za planet. Ipak, žene donose između 60% i 90% (ovisno o studiji) odluka o kupnji u kućanstvu, tako da nema puta u svjesniju, održiviju budućnost bez da brendovi ne saslušaju žene, razumiju i u konačnicu privuku.

Mnoge tvrtke shvatila su važnosti imenovanja voditelja za održivost, osobe koja izravno odgovara glavnom izvršnom direktoru i koja je uključena u kratke, srednje i dugoročne strategije. Tvrtke moraju biti spremne snaći se u brojnim rizičnim situacijama i nositi se s posljedicama koje klimatska kriza može imati na tvrtku. Dobra vijest je što su uglavnom žene zaposlene na tim pozicijama. Postoji nekoliko razloga za to. Naime, žene su izvrsne u takvim ulogama, a šanse da se zaposle na tim pozicijama puno su veće jer je riječ o novoj vrsti posla na koju utjecaj nije imala desetljećima duga pristranost. Tvrtke s više žena na čelu također općenito ostvaruju bolje rezultate.
Ujedinjeni narodi rekli su da je ovogodišnja tema Međunarodnog dana žena “Ravnopravnost spolova danas za održivo sutra”, a cilj joj je prepoznati ulogu žena i djevojaka koje preuzimaju odgovornost za prilagodbu, ublažavanje i odgovor na klimatske promjene, kako bi stvorile održiviju budućnost za sve.
Mi žene prvo osjećamo klimatske promjene, bolje razumijemo klimatske promjene i imamo urođene vještine i/ili prilike da se snažno uhvatimo u koštac s klimatskim promjenama. Pa što čekamo?