Budućnost željezničkog prometa itekako je zelena. Naime, vlakovi koji voze na vodik, a koji ujedno koriste tehnologiju gorivih ćelija, pojavili su se kao obećavajuća alternativa kada je riječ o održivijem načinu prijevoza.
Konkretnije, Njemačka je 2018. godine već ušla u povijest uvođenjem prvog komercijalnog putničkog vlaka na vodik na svijetu, Coradia iLint, koji je proizvela francuska tvrtka Alstom. Ovi vlakovi, koji prometuju u Donjoj Saskoj, od tada su prešli više od 220.000 kilometara komercijalne usluge, što dokazuje održivost vodikove tehnologije u svakodnevnom radu.
‘Ispuštaju samo paru’
Sjeverna Amerika, iako zaostaje za Europom, sada je učinila značajan napredak u usvajanju tehnologije vodikovih vlakova. Nedavno su Société de Transport de Montréal (STM) i kanadska tvrtka Ballard Power Systems uspješno završili demonstracijski projekt u Quebecu. Projekt je uključivao testiranje vlaka na vodikove gorive ćelije na 3,5-kilometarskoj stazi, što predstavlja značajnu prekretnicu za tehnologiju vodikovih vlakova u na području Sjeverne Amerike.
“Ovi vlakovi ispuštaju samo vodenu paru, dramatično smanjujući emisije stakleničkih plinova i zagađenje zraka. To je osobito važno u urbanim područjima gdje je kvaliteta zraka glavni problem”, istaknula je dr. Emily Johnson, inženjerka za zaštitu okoliša na MIT-u.
Vodikovi vlakovi, naime, imaju značajne ekološke prednosti. Studija o vodikovim vlakovima Europe’s Rail sugerira da bi zamjena dizelskih vlakova vodikovim mogla smanjiti emisije CO2 za čak 89 posto na neelektrificiranim rutama.
Osim ekoloških prednosti, vlakovi na vodikove gorive ćelije nude operativne prednosti koje ih čine privlačnim za željezničke operatore. Za razliku od električnih vlakova na baterije, vodikovi vlakovi mogu prijeći veće udaljenosti na jednom punjenju goriva. Na primjer, Coradia iLint može prijeći do 1.000 kilometara s jednim spremnikom vodika.
Imaju kratko vrijeme punjenja
Još jedna prednost je vrijeme punjenja. Dok punjenje električnog vlaka na baterije može potrajati satima, punjenje vodikovog vlaka traje samo 15-20 minuta, slično vremenu punjenja dizela. Ova je učinkovitost ključna za održavanje rasporeda i minimiziranje zastoja.
Ipak, nije sve tako sjajno. Prijevoz na vodikov pogon suočava se s nekolicinom izazova. Dr. Michael Chen, stručnjak za energetsku politiku na Sveučilištu Stanford, u tom kontekstu ističe:
“Glavne prepreke su razvoj infrastrukture i proizvodnja zelenog vodika. Da bi ova tehnologija bila uistinu održiva, trebamo sveobuhvatnu mrežu postaja za punjenje vodikom i povećanje kapaciteta za proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora.”
Potrebna su ulaganja
Trošak razvoja infrastrukture je značajan. Europska unija procjenjuje da bi prijelaz na gospodarstvo temeljeno na vodiku mogao zahtijevati ulaganja do 470 milijardi eura do 2050. godine. U Sjevernoj Americi bit će potrebna slična velika ulaganja kako bi se stvorila održiva infrastruktura za vodik.
Ipak, troškove infrastrukture bit će lakše opravdati kako se i drugi oblici javnog prijevoza budu prebacivali na pogon na vodik. Gradski i dugolinijski autobusi, zrakoplovi, trajekti pa čak i oceanski brodovi mogu biti na vodik.
