Tihomir je magistar politologije, Ana je završila turistički menadžment, a danas su vlasnici uspješnog OPG-a. Ovaj mladi, visokoobrazovani bračni par htio se vratiti seoskim korijenima i unatoč savjetima da to ne čine, odlučili su se baviti poljoprivredom. Otvorili su OPG Anin slatki vrt i počeli su uzgajati superhranu – batat. Želja im je bila proizvoditi zdravu hranu za sebe, svoju obitelj, prijatelje i poznanike, a polako je prerasla u želju da zdravu hranu približe i širim masama. Iako su se ozbiljnije počeli baviti poljoprivredom tek prije dvije godine, ljudi su prepoznali autentičnost njihove priče i stvari su se počele razvijati jako brzo. Riskirali su i isplatilo im se, a žele da i mladi ljudi prepoznaju potencijal u bavljenju poljoprivredom. Supružnici Feljan detaljnije su nam opisali kako su uplovili u poljoprivredne vode, zašto vole posao kojim se bave, zašto ne žale što su se odlučili na takav pothvat i koje su sve prednosti takvog posla.

Kako je započela vaša priča?

Iako je priča s OPG-om i aktivnijem bavljenjem poljoprivredom aktualna unazad 3-4 godine, naša priča je započela još od malih nogu gdje smo kroz odrastanje na selu, kroz  pomoć roditeljima, bakama, djedovima u vrtu, šumi, polju upijali prva znanja o tome što se i kako radi, kako se poštuje zemlja koja nas hrani i daje nam život. Međutim, nekako smo se nesvjesno  kroz odrastanje i obrazovni put te posao odmaknuli od tih seoskih korijena, uz to, mnoge stvari su prestale biti dio svakodnevnice naših obitelji, pa tako i nas samih. Na sreću, kako smo odrasli, tako je ljubav prema prirodi ponovno počela puštati sve jače i dublje korijenje te danas s ostalim članovima naših  obitelji i prijateljima provodimo slobodno vrijeme na zelenim poljima njegujući najljepše plodove prirode koji će postati ukusna i zdrava hrana. Bavljenje poljoprivredom za nas znači i vraćanje korijenima, jer naše bake i djedovi, pa čak i roditelji su odrasli uz polje i na polju, to ih je prehranilo i izgradilo. Vraćamo se životu kakav je nekada bio, koji sigurno nije bio lakši od ovoga danas, ali je bio znatno sretniji i bezbrižniji, ljudi su se više družili, danas nam je u materijalnom smislu sve dostupno, ali svi tražimo još više i većina ljudi nikada nije zadovoljna, a zapravo nam treba tako malo da budemo sretni. No to vraćanje korijenima nije slučajno. Mi smo se odlučili što više hrane proizvoditi za sebe, jer želimo znati što jedemo. Hrana koja nema nikakvih umjetnih dodataka, koja je rasla i razvijala se na tlu u kojem nema umjetnih gnojiva i raznih otrova je danas rijetkost. Na taj način se pobrinemo ne samo da mi jedemo zdravo već i naše obitelji, naši prijatelj i poznanici.

 Zašto ste se odlučili za batat? Po čemu je on poseban?

Priča s batatom je krenula tako što smo prije par godina preko prijatelja nabavili 10-ak sadnica. Posadili smo ih i naravno da su nakon berbe jako brzo svi završili u finim jelima. Tako smo iduće godine kupili malo više sadnica, a kroz razgovor s prijateljima i poznanicima smo polako uvidjeli da postoji veliki interes za batatom, svi su ga željeli probati te su nam govorili da naredne godine posadimo pokoju sadnicu i za njih. Prije dvije godine smo se odlučili na pomalo riskantan pothvat, kupili smo tisuću sadnica, otvorili smo OPG i stvari su se počele razvijati jako brzo. Ljudi su prepoznali autentičnost naše priče. Prošle godine smo posadili još više, kao i ove, a već polako smišljamo planove za iduću godinu.

Prije svega, batat je u Hrvatskoj još uvijek relativno nova vrsta povrća, pomalo je nepoznat, ali ga ipak otkriva sve više ljudi. Potječe iz tropskih područja Srednje i Južne Amerike. Mnogi ga nazivaju slatkim krumpirom iako on ustvari pripada porodici slakova. Nutritivno se sastoji od mnoštva ugljikohidrata, vitamina i minerala, visokokvalitetna je energetska namirnica. Preporučuje se i sportašima i dijabetičarima jer  pomaže stabilizirati razinu šećera u krvi te svima koji zbog zdravstvenih razloga moraju paziti na prehranu. Ukratko, batat je dobar uvijek i za svakoga, a nama je jako drago što ga sve više prepoznaju i roditelji i ciljano ga uzimaju za svoju djecu, posebno one najmanje. Naravno, najsretniji smo zbog toga što naša šestomjesečna beba uživa u zdravim kašicama kod  kojih je batat glavni sastojak i na taj način se zaokružuje smisao i poanta našeg bavljena poljoprivredom. Ne postoji nam veći motiv od toga što gledamo kako se naše dijete razvija i raste na hrani čije sastojke smo sami uzgojili.

 Tko sve radi u vašem OPG-u i gdje se točno nalazite?

U radne aktivnosti su uključene naše obitelji, a u trenucima kada ima nešto više posla (sadnja, berba) tada nam se pridruže i naši prijatelji. Članovi naših obitelji, prije svega roditelji, su velika podrška, pomoć i sviđa im se smjer u kojem smo krenuli. Ovim putem ih sve srdačno pozdravljamo i javno im se zahvaljujemo na tome što nam puno pomažu (nadamo se da će tako i ostati). Uglavnom te najzahtjevnije radove odrađujemo vikendom, kada se skupimo u lijepom broju i nakon par sati rada slijede sati uživanja, odmora i opuštanja u zajedničkom druženju uz roštilj, puno smijeha i zabave. Ono što je važno napomenuti, svi u obitelji smo zaposleni i poljoprivreda nam nije primarna djelatnost. Poljoprivredom se bavimo nakon radnog vremena i kao što je spomenuto – vikendom. Živimo u Velikoj Gorici, a zemlja na kojoj sadimo batat se nalazi 10-ak kilometara dalje u mjestu Kuče odakle dolazi i živi Anina obitelj.

Zašto se danas mladi pribojavaju baviti poljoprivredom? Jeste li i vi ispočetka dobivali savjete da odustanete od poljoprivrede?

Na žalost, živimo u društvu gdje se rad sve manje cijeni, ponajviše što smo okruženi pričama u kojima se pokazuje i prikazuje da se može jako lijepo i bezbrižno živjeti ne radeći (gotovo) ništa, a to sigurno nije dobar put i smjer za daljni razvitak i napredak pojedinaca, a onda i našeg društva u cjelini. S druge strane, svjedoci smo egzodusa ljudi na razini čitave države, a posebno sa sela. Žalosti nas što tisuće mladih, pametnih, sposobnih ljudi koji bi trebali biti sadašnjost i budućnost ove zemlje svoju priliku moraju tražiti negdje drugdje. Štoviše, čak i neki naši prijatelji i poznanici su napustili našu zemlju u potrazi za poslom i boljim životom.

Primjera radi, nedjeljom volimo pogledati emisiju “Plodovi zemlje” koja se bavi poljoprivrednom tematikom i u sjećanju nam je ostala jedna tužna rečenica, osvrt voditelja koji je na neku okruglu obljetnicu prikazivanja emisije rekao otprilike da su “Plodovi zemlje” od emisije koja ističe pozitivne primjere kroz desetljeća prikazivanja došli do emisije koja se bavi kronologijom propasti hrvatske poljoprivrede. Međutim, nije sve tako crno, baš su u  emisiji prikazivanoj prošle nedjelje prve dvije teme bile izrazito pozitivne, motivirajuće i rješenje je možda baš u tome. Ukoliko ćemo biti okruženi pozitivnim pričama, pričama o entuzijastičnim ljudima koji pokazuju da se pozitivnim stavom i radom može puno, tada će možda stvari krenuti prema naprijed. Naravno, to ne znači da treba zatvarati oči pred problemima, pred lošim i tužnim pričama. Kao društvo i država bismo se trebali pobrinuti i imati volje da se svaka priča koje možda ne ide u pravom smjeru na kraju pretvori u onu sa sretnim završetkom.

Savjete o tome da se maknemo od poljoprivrede smo dobivali i dobivamo ih i danas. Ali to nam je samo još veći poticaj i znak da trebamo nastaviti dalje.

Jeste li zadovoljni poslovanjem? Možete li služiti kao primjer mladima da riskiraju i krenu u osnivanje vlastitog OPG-a?

Zadovoljni smo smjerom u kojem idemo. Doslovno idemo korak po korak. Planove za naredne godine radimo na temelju postignutog u prethodnoj godini i na temelju iskustava iz prošlih godina. Svake godine je plan završiti na stepenici više nego li smo bili u protekloj godini pogotovo jer smo u samu priču smo ušli uz dosta improvizacija i nespretnih prvih koraka, puno porođajnih muka. Međutim, kako smo se zaista jako zainteresirali uz pomoć interneta i kroz savjete usmenim putem od ljudi koji su ipak duže u priči s batatom, s vremenom smo ispravljali te krive korake i greške, a na greškama se ipak najbolje uči i svjesni smo da ćemo morati još puno učiti.

U životu je najveći rizik ako ne preuzimamo nikakav rizik. Poruka našim vršnjacima i mladima – budite dobri, nemojte bježati od polja, naučite se proizvesti hranu. Za to vam ne trebaju ogromne površine zemlje niti prevelika znanja za započeti nešto– danas je svaka informacija dostupna. Dovoljna je i mala tegla na balkonu u zgradi i čovjek može ubirati plodove svoga rada. Budite pozitivni i nemojte se bojati raditi. Vi budite ona pozitivna priča i promjena koju želite vidjeti u društvu. Krenite doslovno sa par sadnica nečega što volite jesti, što vam je zanimljivo, nečega zbog čega ćete s veseljem ići na vaš vrt ili polje. Ukoliko imate zemlje, strojeve koje su možda koristili članovi vaše obitelji za bavljenje poljoprivredom ili pak imate dobrog susjeda koji će vam pomoći u tome – probajte! Mi smo doslovo krenuli sa par sadnica i dvije motike  i radili smo krivo valjda sve što se krivo može raditi i nismo niti sanjali da ćemo dvije godine nakon toga imati OPG,  da će nas zvati iz televizijske kuće i pitati želimo li da snime prilog o našoj priči, a sve to radeći nakon radnog vremena i vikendom nešto što doživljavamo kao malo ozbiljniji hobi.

Štoviše, provodeći vrijeme na polju, dobivamo i odličnu zamjenu za teretanu, solarij, saunu tako da je bavljenje poljoprivredom u ovom obliku za nas višestruko korisno. Uz to, na par sati se maknemo od  televizije, interneta, mobitela. Zaista, neopisiv je osjećaj kada čovjek nakon napornog dana provedenog na svježem zraku, umoran navečer legne u krevet i sretan u sekundi zaspe. Rad u polju će čovjeka sigurno učiniti fizički i mentalno zdravijim i jačim. Jer gledati onu istu krhku biljčicu kako se bori i polako iz dana u dan izrasta u nešto veliko i predivno te zdravo i korisno nam svima šalje poruku da i mi možemo biti isti kao i ta biljka. Također, nas koji to iz dana u dan gledamo i brinemo se za tu biljku, pazimo da joj ništa ne nedostaje, nema veće nagrade i ponosa kada otkopamo zemlju i ugledamo nešto što je vrijedilo svog onog truda i vremena koji je uložen u prethodnim mjesecima. Za sada, mi sve to shvaćamo kao igru, zezanciju i dok možemo, planiramo to raditi. Ovo putovanje dovelo je i do toga da smo kroz aktivnosti u proizvodnji i prodaji batata upoznali brojne  drage i divne ljude. Ponovno smo uspostavili kontakt s nekim ljudima koje nismo vidjeli godinama, provodimo i više vremena s članovima svoje obitelji.

Primjećujete li da se ljudi danas sve više okreću zdravoj prehrani i da im je bitno znati odakle dolaze namirnice prije nego što dospiju do njihovog stola?

Ono što polako dolazi na vidjelo, posebice kroz sve više primjera u medijima,  je to da živimo u svijetu i vremenu u kojem nas okružuje sve više hrane sumnjivog porijekla i upitne kvalitete te energetske vrijednosti i upravo nam je to bio jedan od glavnih motiva za pokrenuti nešto ovakvo. Sve se više mijenja svijest i ljudi sve više paze što će biti na njihovom tanjuru, a posebno na tanjuru njihove djece. Ono što jedemo će utjecati i na to kako ćemo se osjećati, na naše zdravlje, na naše raspoloženje, na naš izgled.

Mogu li se s batatom pripremate raznovrsna jela? Koja su neka vama najdraža?

S batatom se može doslovno sve! Mlade listove i izdanke možete pripremiti kao i špinat, sušeno lišće batata koristimo za pripremu čaja. Ne postoji jelo u koje ga se ne može staviti ili od njega pripremiti ili pak pripremiti kao prilog drugim jelima, pa se tako od njega mogu napraviti i fini pire, razne tjestenine, juhe itd. Jedna pomalo neočekivana osobina batata da je ta što je odličan za pripremu slastica. Muškom članu ove priče, favorit su svakako kremšnite od ljubičastog batata koje prije svega privlače svojom bojom te  su postale apsolutna senzacija u krugu naše obitelji i prijatelja. Preporuka je da se (kada je to moguće) batat jede s korom jer kora batata sadrži korisna dijetalna vlakna. I sami se svakodnevno znamo iznenaditi kada vidimo na koje ga se sve načine može iskoristiti. Najbolji primjeri gore navedenog dolaze s naše svadbe gdje smo tortu (i nešto kolača) imali s kremom od ljubičastog batata, a zahvalnice gostima su bile male teglice pekmeza od narančastog batata.