I dok mi mislimo da je pojam „ekološki turizam“ rezerviran za tamo neke daleke zemlje i neobične destinacije, u Hrvatskoj baš taj tip turizma bilježi sve veće proboje i širi popis simpatičnih ekoloških mjesta za odmor. Činjenica je da naša zemlja ima veliki potencijal u ovoj grani turizma zbog relativno netaknute prirodne i očuvane kulturne ostavštine, ali i zbog veće ekološke osviještenosti i građana.
Turistima je osjećaj da su svoju ušteđevinu za putovanja utrošili na nešto društveno i ekološki korisno, i pritom se dobro zabavili, sve više važan. Za to su spremni i potrošiti više. Važno im je da njihov posjet ostavi što manje traga na prirodnoj i kulturnoj baštini destinacije, a da financijski pomogne domaćinima u očuvanju te ostavštine.
Eko turizam je puno više od posjeta nacionalnim parkovima ili odmaranja u kućici u zelenilu. Pravi eko turist preferira konzumaciju autohtonih domaćih i ekoloških proizvoda, organske hrane, upoznavanje s kulturom i tradicijom nekog kraja. Eko turizam potiče poljoprivredu i kreativnost u osmišljavanju atraktivnih turističkih doživljaja. Vrlo je jednostavno, turistički djelatnici (ali i turisti) koji žele biti dio ekološkog turizma trebali bi podizati ekološku svijest, imati minimalan utjecaj na okoliš, održivo raspolagati otpadom, koristiti obnovljive izvore energije itd.
Popis uvjeta za pravu eko turističku destinaciju poprilično je dugačak, a sve više malih poduzetnika i turističkih kreativaca u Hrvata malo pomalo stavlja kvačice na tom popisu. Vođeni dobrim idejama, brendiraju svoj smještaj kao najbolji bijeg od gradske vreve i kao pravo eco-friendly mjesto za odmor.
Jedan od takvih je i mali robinzonski kamp na rijeci Mrežnici. Spavajući u šatoru ili drvenim kućicama, boraveći bez struje, gosti ranije no inače odlaze na spavanje, a bude se skoro s prvim zrakama sunca. Tamo to znači mir, tišinu, odmor i zbližavanje s prirodom, a budući da nema raznoraznih elektroničkih uređaja s kojima obično provode dane, svi se prepuste uživanju u prirodi. I dok tijekom dana brojni uživaju plivajući u Mrežnici ili izležavanju na travi uz cvrkut ptica, navečer se u kampu mogu vidjeti samo svjetla poneke vatre, lampiona i milijuna zvijezda na nebu.
U robinzonskom kampu Leskar, kojeg vode brat Ante i sestra Romana Radočaj moguće je smjestiti se u drvenim kućicama koje su opremljene madracem na napuhavanje i plahtom, a možete ponijeti i svoj šator i smjestiti ga unutar kampa kamo god želite. Njihova turistička, ali i ekološki osvještena priča ne staje samo na tome.
Otkud ideja, koliko je bitno biti „poseban“ u mnoštvu turističke ponude i kakva je budućnost zelenog turizma pričali smo upravo sa sestrom i bratom, koji su od Mrežnice napravili atrakciju.
Vratimo se na početak. Otkud ideja za dovesti turiste na jednu rijeku i to još na spavanje u drvenim kućicama bez struje?
Romana: Kad to tako postavite, djeluje kao kazna za sve one koji samo žele odmoriti i pobjeći iz grada, ali zapravo je potpuno suprotno. Ovdje se ljudi tako dobro povežu sa svojim najbližima i s prirodom. I baš to je bila naša glavna nit vodilja kad smo pokretali Robinzonski kamp na Mrežnici. Naime, znali smo kakvu ljepotu imamo ispred sebe – Mrežnicu. Kupanje, skakanje po slapićima, istraživanje rijeke s čamcima, sve te neke aktivnosti s kojima smo se mi bavili ljeti kao djeca, htjeli smo dati na dlanu i ostalima. Brat i ja smo s roditeljima na vikendici na Mrežnici proveli svake ljetne praznike i tek smo sad osvjestili koliko je to bio zdrav odmor bez wifija, mobitela, igranja videoigrica ili slikanja za Instagram.
I kako je izgledalo „dizanje na noge“ vašeg kampa?
Romana: Ishođenje svih dozvola za rad potrajalo je gotovo dvije godine. Moram naglasiti da su djelatnici raznih službi uvijek bili susretljivi i da su mi nerijetko pomagali, ali je ideja o robinzonskom kampu, pogotovo u ovom dijelu Hrvatske, bila nešto novo i nešto s čim smo se svi skupa prvi put susreli. Nije baš bilo lako i nije sve uspjevalo „iz prve“. Poticajna sredstva za projekte dobila sam u dva navrata od strane Karlovačke županije te od Ministarstva turizma. Tim sredstvima su subvencionirana kupovina kanua, izgradnja odbojkaškog terena i drvenih nadstrešnica.
Jeste li se pri pokretanju kampa vodili idejom zelenog turizma? Smatrate li da je to što ste eco friendly bio dodatan plus kod gostiju?
Ante: Ne mogu reći da je eko turizam bio naša prva ideja, ali smo odmah bili svjesni da je u pitanju boravak kraj naše najdraže rijeke i da ćemo učiniti sve u poslovanju kako bi i nju održili čistom, ali i kako bi čuvali prirodu u kojoj se nalazimo. Zapravo, bilo nam je posve logično da stvaranje turističke ponude u srcu prirode znači suživot s tom istom prirodom. Drvene kućice, osigurana mjesta za roštilj, pametan sanitarni čvor, a na kraju i kućice bez struje bili su logični potezi.
Romana: Kad su gosti počeli uočavati te eko „sitnice“ i zbog toga se vraćali, ja sam postala svjesna da mi nemamo samo turističku ponudu već jedan pravi eko turistički projekt.
Vođeni smjernicama zelenog turizma, svojim gostima nudite razni dodatni sadržaj i kvalitetni doživljaj aktivnog odmora?
Ante: Tako je. Osim uređenog grill mjesta, posjetiteljima je osiguran i teren za odbojku na pijesku, a nekoliko kanua i vodenih pedal boardova posloženo uz drveni mol, zovu na provod sve one željne avanture i istraživanja okoline. Uz malo veslanja možete stići do prekrasnih slapova Mrežnice i brčkati se u plićim dijelovima rijeke. Kad već nema mobitela, laptopa i stalnih mailova, ima jako puno aktivnosti za prijatelje ili obitelj.
Romana: Mi smo eco friendly i pet friendly mjesto, a to su vrlo brzo prepoznali turisti, uglavnom domaći, svi oni iz većih gradova, koji na 2-3 dana žele pobjeći od wi-fija, mobitela, izležavanja ispred TV-a, a djecu maknuti od ekrana i igranja videoigrica.
I kako, na kraju, izgleda vikend odmor jednog para ili obitelji u kampu Leskar?
Romana: Počinje s pijuckanjem kave s pogledom na labudove, a završava uz čašu vina pod zvijezdama. Meni je i dalje najljepše vidjeti da svi gosti završe skupa, oko vatrice, iako se do tada nikada nisu sreli. Jedan običan vikend tako se pretvori u pravu avanturu i životno iskustvo, jer ni sami nismo svjesni koliko dobrih prijatelja možemo steći uz roštilj, samo zato što nemamo gdje napuniti mobitel i tipkati po njemu.
Ekološki turizam u Hrvatskoj ima ogroman potencijal, a iako „zeleni“ privatni smještaj u Hrvatskoj tek poduzima svoje prve korake, lijepo je znati da osim na obali (koja je centar našeg turizma) i u unutrašnjosti Lijepe naše postoji netko kome je bitno i očuvanje okoliša, ali i dobro uživanje i odmaranje gostiju. Upravo je taj spoj korak ka idealnom ekološkom turizmu i čuvanju Majke prirode općenito.
