Moram priznati kako ne poznajem ženu koja ima toliku moć samokontrole da svoj odlazak u drogeriju svede samo na nužne kozmetičke proizvode. Više puta sam se sama pokušala oduprijeti ovom ‘prokletstvu’ beauty industrije, sastavljajući razne shopping liste sa samo osnovnim stvarima koje se moraju pronaći u košarici, nakon čega bih vodila iscrpan razgovor sama sa sobom prije ulaska u trgovinu o tome kako mi zaista ništa ne treba jer mi se već sada skincare rutina sastoji od osam koraka, a posljednja paleta koju sam kupila za posebne prigode, iste zaista i strpljivo čeka već mjesecima. Unatoč jakoj želji za racionalnim shoppingom i svim pedagoškim mjerama koje sam na sebi nastojala primijeniti, sa svakom sljedećom policom pridržavanje shopping liste bilo mi je važno kao lanjski snijeg. Baš poput malenog djeteta u trgovini igračkama, diram sve pred sobom, testiram na ruci nijanse i teksture, isprobavam mirise proizvoda, a ponekad im i tepam ako mi se zaista jako svide. No, problem nastaje kada kupljene novitete treba smjestiti na već pretrpane kozmetičke police. Tek tada postajem svjesna da mi nije potreban još jedan gel za tuširanje, a kojeg sam kupila samo zato što na njemu piše Bella Ciao!
Iako nam se od malih nogu nastoji usaditi sustav vrijednosti koji se zalaže za to kako vanjština nije bitna, činjenica jest da su ljudi vizualni tipovi, a što je posebice došlo do izražaja u današnjem, modernom društvu. Estetika uvelike diktira našim izborima; od toga da ćemo radije izabrati fotogeničnu hranu od one koju možda okusom više volimo, a ovakvi izbori odražavaju se i na naše socijalne odnose i kontakte. Ovaj obrazac ponašanja poprilično iskorištava i sama kozmetička industrija, koja svoj profit može zahvaliti ulaganjima u sam izgled proizvoda. Sjetite se samo koliko puta ste nešto kupili zato što je jednostavno lijepo izgledalo?
No, nakon što zadovoljimo prvotnu znatiželju i donekle se upoznamo s proizvodom, uglavnom ga i ne potrošimo do kraja, a već se ‘bacamo’ u testiranje nekog novog, nadajući se boljeg proizvoda, koji bi možda i mogao udovoljiti našim visokim kriterijima. Ovaj začarani krug nas rijetko kada dovede do savršene skincare rutine, ali nas sasvim sigurno svakog dana dovodi do sve većeg broja neiskoristive ambalaže.
Kozmetička industrija godišnje proizvode 142 milijarde komada nepotrebne ambalaže, odnosno plastike, koja se ne može reciklirati. Tako svaki kozmetički proizvod kojeg smo bacili, završava negdje u prirodi, ostavljajući trajne posljedice na cijeli ekosustav. Šokirajući je podatak da je više od 270 životinjskih vrsta postalo ugroženo zbog zaplitanja u otpad i gutanja plastike, što se naravno odražava i na naše zdravlje jer samim time i mi unosimo u svoje tijelo sve više plastike kroz hranu i vodu. Problem zbrinjavanja plastike, koji je postao dugoročno neodrživ, nije isključivo problem kozmetičke industrije i velikih igrača, već ponajviše naših navika.
Da bi u bliskoj budućnosti mogli jesti upravo ono što toliko bezdušno bacamo, svakim danom postajemo sve svjesniji, a u prilog tome ide i podatak da je 2019. godine drastično porasla popularnost objavama na društvenim mrežama koje u sebi sadrže riječ ‘recikliranje’ i to 202%. Ovo buđenje kolektivne svijesti ili još jedan trend kojem su društvene mreže plodno tlo, sve više prepoznaje i sama kozmetička industrija, a koja pak uvelike mijenja svoj način poslovanja i odnos s potrošačima. Pravi primjer toga su i refill pakiranja, kao dio zero-waste lifestyle trenda, a koja bi nas trebala potaknuti da puno manje trošimo, istovremeno zadržavajući dostupnost omiljenih proizvoda.
Prvi refill koraci napravljeni su u parfemskoj industriji, pa je tako brend Lancôme kreirao refill ambalažu za svoj Idole miris, kao i poznati Le Labo parfemi, ali s poticajnim, ponovnim punjenjem bočice koje se plača popustom od 20%. Nadalje, Brend L’Occitane je još 2008. godine svoj bestseller, gel za tuširanje s uljem badema, predstavio u refill ambalaži koja se ponovno nakon korištenja mogla napuniti istim proizvodom, a što je u konačnici smanjilo proizvodnju plastike i do 90%!
Ne tako davno, na police je stigla i nova YSL linija za njegu kože lica, koja je posebna zbog svog eko dizajna, odnosno pakiranja s mogućnošću ponovnog punjenja, a ovaj trend proširio se i na make up industriju, pogotovo kada su palete u pitanju. Vrlo često nam se ne sviđaju baš sve nijanse koje se u pojedinoj paleti nalaze te ih svega nekoliko zaista iskoristimo, dok ostatak završi u smeću. Brojni brendovi su doskočili ovom problemu kreiranjem paleta čije nijanse možete sami složiti te ih ponovno zamijeniti nakon što vam dosade i to sve u istoj ambalaži. Primjerice, brend MAC u svojoj ponudi ima magnetizirane palete koje možete izvaditi i mijenjati, bez bacanja ambalaže. Charlotte Tilbury (the Hot Lips 2 collection) također pruža mogućnost ponovne nadopune, pa tako možete ostati vjerni svojoj omiljenoj nijansi, bez zagađivanja okoliša.
U periodu dok još uvijek čekamo načine kako u potpunosti reciklirati plastiku, jedna od aletrnativa je da ju manje i trošimo, no može li ovaj novi obrazac ponašanja pronaći plodno tlo kod mase čije sustave vrijednosti oblikuje sam konzumerizam? S druge strane, beauty industrija veliki udio svog profita može zahvaliti i nametnutnim potrebama kod potrošača, a zbog čega nas nikada u potpunosti ne može zadovoljiti jedan proizvod, već smo vječito u traganju za nečim boljim i funkcionalnijim. Da bi refill sustav zaista oživio, brendovi iza sebe moraju imati proizvod koji će se istaknuti svojom kvalitetom, a ne izgledom ili dobrim marketingom, i to u tolikoj mjeri da se njegova formula ponovno poželi koristiti. Također naveći dio odgovornosti nalazi se ipak na svima nama i našim svakodnevnim izborima koji uvijek mogu biti pametniji i osvješteniji, jer svijet oko nas ipak ne započinje i ne završava s nama!
