Uvijek sam maštala o dalekim putovanjima i vjerovala da ću samo tamo pronaći nešto novo, nepoznato i zanimljivo, pa sam tako, početkom ove godine, otputovala u Portugal gdje sam planirala ostati neko duže vrijeme. No, pandemija korona virusa je mnoge od nas natjerala da se vratimo doma i to sam shvatila kao izazov u kojem trebam vidjeti svoj dom nekim drugim očima, istražiti i upoznati svaki njegov kutak.
Umorna od grada, asfalta i ograničenog kretanja zbog lockdowna u Zagrebu, žudjela sam za slobodom i bezbrižnim lutanjima prirodom. Sjetila sam se svojih starih prijatelja koji žive u Međimurju i to mi se učinilo kao savršeno mjesto za pronalazak inspiracije i otvaranje nekih novih vidika u životu. Međimurje je udaljeno od Zagreba otprilike sat vremena vožnje autom što ga čini savršenim mjestom za kratki bijeg od grada, a zbog svoje magične prirode kroz povijest je dobio naziv hrvatski rajski vrt (Hortus Croatiae).
Moji prijatelji, Lea i Ivan, žive u Čakovcu i nisam ih vidjela godinama, ali, iako se ne vidimo često, kad god se nađemo, možemo razgovarati satima. Oni me uvijek inspiriraju jer zajedno stvaraju autentičan, održiv i urban način života, a k tome su potpuno neopterećeni, slobodni i strastveni putnici pa mi često otkrivaju neka nova mjesta koja bih mogla posjetiti u Hrvatskoj, tako bilo i taj dan. Već su osmislili gdje će me voditi i što sve trebam vidjeti u Međimurju, i, moram priznati, najbolje ture sam uvijek imala od lokalaca koji dobro poznaju kraj u kojem žive. Čim sam stigla u Međimurje primijetila sam ogromna polja suncokreta i prostranstvo plavog neba koje se prostire na sve četiri strane, a to mi je bilo ostvarenje jednog dječjeg sna jer sam kao gradsko dijete često maštala o golemoj livadi bez zgrada i visokog drveća s koje bih mogla gledati i izlazak i zalazak sunca.
Prvo mjesto na koje su mi pokazali je novoizgrađeni Centar za posjetitelje „Med dvemi vodami“ koji je smješten u staroj, davno zatvorenoj osnovnoj školi. Sadržaj u ovom prirodoslovnom muzeju je vrlo interaktivan, zabavan i prepun korisnih informacija i zbog toga je zanimljiv i djeci i odraslima. Tamo sam u vrlo kratkom vremenu saznala gotovo sve o posebnostima prirodnih vrijednosti koje se nalaze između Mure i Drave, a posebno mi se svidjelo i to što su svi suveniri koje prodaju izrađeni u Hrvatskoj.
U muzeju sam saznala i za Regionalni park Mura-Drava koji se prostire kroz čak pet županija, a jedna od njih je Međimurska. Ovo područje postalo je zaštićeno zbog svoje velike bioraznolikosti i georaznolikosti, a UNESCO ga je uvrstio i na svoj popis rezervata biosfere (taj status ima samo 700 zaštićenih područja na cijelom svijetu). Rekla bih da je Mlin na Muri idealno mjesto za izlet i odmor u prirodi, a poseban doživljaj je i vožnja skelom koja koristi samo energiju vode bez pogonskog motora. Čist zrak, pitka voda, život koji buja na svakom koraku i noćno nebo prepuno zvijezda čine mi se kao najvažniji razlozi zašto posjetiti ovaj park. Ipak, najbolje mjesto za gledanje zalaska sunca, kažu Ivan i Lea, je vidikovac Mađerkin breg smješten u Gornjem Međimurju (to mjesto pri sljedećem posjeti sigurno neću propustiti). Nakon Regionalnog parka Mura-Drava, Lea i Ivan su me odveli u restoran koji nudi pravu tradicionalnu međimursku kuhinju, restoran Međimurski dvori, a posebno je sladak i zato što se u njemu nalazi mali botanički vrt.
Još jedno zaštićeno mjesto je i i Spomenik prirode Bedekovićeve grabe. Od lipnja do kolovoza na ovoj livadi žive brojne ugrožene vrste leptira, poput livadnog plavca, i vidjeti tako puno leptira na jednom mjestu je poprilično bajkovito. Jutra na ovoj livadi često su obavijena maglom i izgledaju mistično, a tada su krila leptira još uvijek vlažna i oni ne mogu poletjeti sve dok ih sunce ne zagrije i osuši jutarnju rosu.
Poprilično umorna na kraju dana, vraćala sam se u Zagreb i razmišljajući shvatila da posebno cijenim trenutke kada nešto vidim po prvi puta. Kao da tada postajem prisutnija i svjesnija sadašnjeg trenutka i uspijevam doista vidjeti i osjetiti ljepotu onoga što me okružuje. Inspirirana jednostavnošću života, savršenstvom prirode, mirom i slobodom, odlučila sam kako želim češće ovako istraživati Hrvatsku. Iako su možda ljudi s vremenom Međimurje prestali zvati hrvatskim rajskim vrtom, ja ću ga sigurno od sada tako zvati. Otkrila sam neki novi dio Hrvatske koji je zaista poseban i sigurno ću mu se ponovno vratiti.
