Posljednjih nekoliko mjeseci svima je postalo jasno – svijet se doslovno preko noći može promijeniti. Kretanje ljudi, roba pa čak i energije može se nenadano zaustaviti i stvoriti probleme u funkcioniranju i opstanku niza industrija. Virusna pandemija pokazala je koliko je svjetsko gospodarstvo osjetljivo te koliko je ovisnost o inozemnim tržištima problematična u situacijama ograničenog kretanja. Osim proizvodnje hrane i roba, proizvodnja energije pitanje je s kojim se susreću mnoge vlade i gospodarski subjekti.
S druge strane, teško je čak i u ovim izazovnim vremenima, ignorirati činjenicu da su rijeke i jezera postale čišće, a NASA-ine satelitske snimke pokazuju kako je u Kini u samo četiri tjedna došlo do smanjenja štetnih emisija za 25 posto. Usporavanje gospodarske aktivnosti zbog krize uzrokovane pandemijom, mogla bi potaknuti smanjenje emisija ugljičnog dioksida ove godine prvi put nakon financijske krize 2008. Nažalost, do toga neće doći radi uspješne energetske strategije, ali ukazuje na dvije bitne činjenice: budućnost zelene energije i potrebu klimatskog djelovanja.
Atlantic Council upozorava kako je sad vrijeme da svjetske ekonomije iskoriste ekonomske poticajne planove za potporu čistim energetskim tehnologijama. Svi oblici obnovljivih izvora – solar, vjetar, biomasa, geotermal – trenutno se suočavaju s brojnim izazovima u proizvodnji električne energije, no, znanstvenici upozoravaju kako se ovaj sektor ne smije zaboraviti jer upravo ovi izvori energije mogu biti važan oslonac u trenucima neke sljedeće krize.
U prilog tome govori i Europski zeleni plan – strateški dokument Europske Komisije s mjerama za unapređenje učinkovitog iskorištavanja resursa prelaskom na čisto kružno gospodarstvo te zaustavljanje klimatskih promjena. Ovaj plan obuhvaća sve gospodarske sektore, a posebice promet, energetiku, poljoprivredu, graditeljstvo te proizvodne industrije. Statistike pokazuju da unatoč naporima ekonomija raste znatno brže nego što se smanjuje emisija stakleničkih plinova. Iako se smanjenje emisija stakleničkih plinova provlači kroz razne zakone i politike EU još od 1990. godine, uspjeh nije zadovoljavajući. U tom periodu EU je uspjela smanjiti emisije stakleničkih plinova za 23% iako je ekonomija rasla za 61%. Trenutne politike osiguravaju smanjenje emisija do 2050. za najviše 60% što nije dovoljno jer je cilj da se 2050. godine postigne potpuna neutralnost u emisijama stakleničkih plinova.
Upravo iz ovog razloga, Europska Komisija je u travnju pokrenula i javno savjetovanje o dijelu paketa od tri bilijuna eura za zelenije gospodarstvo do 2030. U tom Zelenom gospodarstvu zeleno će brandiranje biti daleko više od odvajanja otpada. Zeleno brandiranje obuhvatit će cijeli niz strateški važnih odrednica koje će jamčiti promjenu u načinu razmišljanja i poslovanja, a kriza uvjetovana pandemijom najbolje je vrijeme da se akteri koji donose odluke okrenu upravo zelenim politikama.
