Arktički ocean, koji se prostire na više od 16 milijuna četvornih kilometara, svjedočio je tisućljećima sezonskom ciklusu: zimi se nakupi debeli sloj morskog leda, koji doseže vrhunac u ožujku, a potom se otopi do rujna. Međutim, posljednjih desetljeća taj proces postaje sve slabiji.
Od 1978. godine, morski led smanjuje se za više od 12 posto svakog desetljeća, što je ekvivalentno gubitku od 80.000 četvornih kilometara godišnje – površini usporedivoj s veličinom Austrije ili Češke.
Iako su ranija predviđanja znanstvenika da bi Arktički ocean mogao doživjeti svoj prvi dan bez leda tek 2030. godine, posljednja studija ukazuje na to da bi se ovaj događaj mogao pomaknuti na ljeto 2027. godine, kako izvještava Euronews.
Znanstvenici definiraju “Arktik bez leda” kao situaciju kada područje prekriveno ledom padne ispod milijun četvornih kilometara, što se smatra prekretnicom u klimatskim promjenama. Međunarodni tim istraživača, uključujući Alexandru Jahn sa Sveučilišta Colorado i Céline Heuzé sa Sveučilišta Gothenburg, koristio je više od 300 računalnih modela kako bi predvidio prvi dan bez leda, pri čemu su rezultati pokazali ubrzan vremenski slijed u usporedbi s ranijim procjenama.
Utjecaj na ljude i okoliš
Iako se stvari možda neće drastično promijeniti odmah, gubitak leda donijet će dugoročne posljedice, poput utjecaja na krhki ekosustav Arktika, od polarnih medvjeda do ključnih vrsta zooplanktona. Osim ekoloških posljedica, gubitak leda mogao bi otvoriti nova vrata komercijalnim industrijama. Toplije arktičke vode postat će privlačne za ribolov i eksploataciju mineralnih resursa, dok bi prijevozničke tvrtke mogle koristiti brže pomorske rute preko Sjeverozapadnog prolaza.
Dugoročno zagrijavanje Arktika moglo bi uzrokovati češće ekstremne vremenske prilike diljem svijeta, zbog promjena u morskim strujama i vjetrovima. U ožujku 2022. godine, primjerice, dio Arktika bio je čak 10°C topliji od prosjeka, što je uzrokovalo topljenje područja oko Sjevernog pola.
Iako je Arktik bez leda gotovo neizbježan, znanstvenici naglašavaju da bi smanjenje emisija stakleničkih plinova moglo usporiti proces topljenja i produljiti vremenski rok do potpunog nestanka leda.
