U jednom kutu sobe smještena je kraljevsko plava fotelja s drvenim detaljima, do nje je stolić na kojem stoji kričavo ljubičasti telefon s brojčanikom i eklektična lampa s prevelikim sjenilom. U drugom kutu je Iskrin usisavač, naslonjen uz goblene na zidu. Prizor je to kao iz osamdesetih, iz vremena poštanskih markica, gramofonskih ploča i bolje glazbe. Prizor je to iz vremena Jugoslavije, a zapravo je riječ o stanu u kojem živi Špela Golčer, zaljubljenica u jugoslavensku estetiku i dizajn, koja je od toga napravila posao.

Vintage namještaj, stara glazba, odjeća, estetika i dizajn oduvijek su mi bili bliski. Prve komade počela sam skupljati kada sam uselila u svoj prvi stan koji je bio potpuno prazan. Zbog ograničenog budžeta odlučila sam stan opremiti kombinacijom vintage namještaja, prisjetila se Špela.

Ona je svoju ljubav prema ovoj estetici otkrila uz fotografiju predmeta koje je prikupila u stanu. Entuzijazam prema vintage namještaju iz ovih vremena razvio se, kaže, polagano. Bila je impresionira dizajnom, bojama i posvećenosti detaljima u komadima namještaja.

“Otkad znam za sebe, volim dizajn i umjetnost, zbog čega sam i odabrala studij povijesti umjetnosti. Osobno me najviše privlači estetika i dizajn koji su jedinstveni u prostoru i vremenu. Toliko je nesvakidašnjih stvari stvoreno u Jugoslaviji, a tako je malo dokumentirano, izloženo, cijenjeno“, rekla je.

Predmeti iz tvornica koje više ne postoje 

U njenoj kolekciji namještaja, kojeg prodaje putem Interneta, nalaze se mnogi predmeti iz jugoslovenskih poduzeća, od kojih većina danas više i ne postoji. “Tvrtka Meblo iz Nove Gorice proizvodila je dizajnerske svjetiljke s pleksiglasom za talijansku tvrtku Guzzini, tvrtka Stol Kamnik i tvrtka Mundus iz Varaždina proizvodile su namještaj od savijenog drva. Tvrtka Elektroterma Zagreb, Emi Poljčane, Sijaj Hrastnik proizveli su izuzetne lampe. Tvornica stakla Prokuplje Jugoslavija proizvodila je proizvode od ručno puhanog stakla, poput vaza i pepeljara“, samo su neki od proizvođača čije komade Špela posjeduje.

Istaknula je pritom i keramičke proizvode koje je Jugokeramika proizvodila u Zaprešiću, ili one iz Jugoporculana Titov Veles. Sve predmete koje je uspjela nabaviti, restaurira ako je to potrebno, a potom ih oglasi na svom profilu kojeg sada prati više od 56 tisuća ljudi!

“Za većinu ljudi koji prate profil mislim da je to sjećanje na mladost. Predmeti koje fotografiram i objavljujem podsjećaju ih na bezbrižne dane, prvi stan u kojem su živjeli, baku, djeda, pojedine događaje iz djetinjstva i mladosti. U njima, poput Proustove Magdalene, otključavaju uspavane uspomene i ugodne osjećaje koji ih vraćaju u bezbrižnu mladost i bolja vremena“, objasnila je.

Buvljaci, oglasi i odlagališta otpada…

Predmete, koji njenoj publici vrate miris bakinog ručka i smjeste ih u udoban naslonjač ispred tada najmodernijeg televizora koji prenosi Olimpijadu u Sarajevu, Špela pronalazi posvuda. Od buvljaka, internetskih oglasa pa čak i na odlagalištima krupnog otpada. Mjesta su to na kojima se, kaže, mogu pronaći prava blaga.

“Ponekad me ljudi sami kontaktiraju i ponude da kupim stvari od njih. Neke je potrebno obnoviti, posebno lampe, jer su električni dijelovi dotrajali nakon svih ovih godina. Inače, mislim da nema ništa loše ako komad pokazuje znakove korištenja. To ukazuje na autentičnost i daje predmetu poseban vintage šarm“, uvjerljivo je kazala.

Na njen profil vrlo često stižu i pozitivne poruke i reakcije na sve što radi. Ljudi joj se zahvaljuju što je, samo jednom fotografijom, vratila njihove uspomene iz mladosti. Takve joj poruke, rekla je, uljepšavaju dan i potvrda su da je na dobrom putu. Međutim, ponekad, među hrpom pozitivnih reakcija, pronađe i neki negativan komentar.

‘Ovo je apolitičan brend’

“Već se dogodilo da je netko napisao da veličam komunistički režim, ali nažalost ne mogu svima ugoditi. Brend Made in Yugoslavia potpuno je apolitičan i veliča samo briljantan jugoslavenski dizajn“, s osmjehom na licu, Špela odmahuje rukom.

Za sada nema studio jer je fokusirana na online prodaju, a želja joj je jednog dana imati koncept trgovine koja bi funkcionirala kao višenamjenski prostor. Od hobija je napravila posao, od nečega što i sama obožava, vratila je neka davno zaboravljena sjećanja i izblijedjela slova s prastarih razglednica s ljetovanja u Makarskoj, uz svježe rajčice i paštetu. Samo jedan komad namještaja priča i do tisuću priča, a Špela ih restauracijom i prodajom, ponovno oživljava.