Pronašli smo jedan od rijetkih održivih smještaja u Hrvatskoj. Nalazi se u Istri i oduzima dah!

GREEN_300_listici_sredina

Kuća posvećena prirodi

Osviještenost u turizmu je u porastu, od toga kako putujemo, gdje putujemo, što pakiramo pa sve do toga kakav smještaj biramo. Ljudi sve više razmišljaju o svim ovim čimbenicima kada planiraju svoje putovanje. Razmišljajući o istim stvarima, zapitali smo se kakva je ponuda održivog smještaja u Hrvatskoj te smo porazgovarali s Anom Pisak vlasnicom jednog takvog smještaja u Istri.

Iako u svijetu sve češće čitamo o održivim hotelima, vilama, kampovima, resortima koji se na razne načine trude da smanje svoj utjecaj na prirodu, u Hrvatskoj ovakvih smještaja i dalje ima premalo. No, nakon što smo malo dublje istražili, naišli smo na jednu predivnu kuću Casu mille olivi okruženu prirodom te se ugodno iznenadili kada smo saznali kako vlasnici poduzimaju razne korake kako bi tu prirodu i zaštitili.

Kako bi saznali cijelu priču, razgovarali smo s Anom Pisak koja nam je rekla malo više o povijesti ove kuće koja je u vlasništvu obitelji već više od 100 godina, po čemu je sve posebna, koje su ekološke karakteristike kuće te o nagradi koju je ovaj smještaj nedavno osvojio.

Recite nam, kako ste se odlučili promijeniti karijeru i početi se baviti turizmom te što vas je gurnulo u smjeru eko turizma?

Napušteni seoski balidori (terase) već su mi kao djevojčici bili pozornica. Ja najavljujem, ostala seoska djeca izvode ples ili pjesme. U školskoj zadaćnici, sve donedavna čuvana u arhivi učiteljice hrvatskog jezika, napisala sam kako ću kada odrastem biti novinarka, a ta ista učiteljica čuvajući unuke gledat će me u vijestima dana. Tako je i bilo. Iskustvo u tiskanom mediju, pa radijskom i televizijskom dovelo me do funkcije glavne urednice. A onda se dogodio preokret, želja za nečim novim, neistraženim, za kreativnošću, očuvanjem autentične Istre, upoznavanjem povijesti obitelji i mikrolokacije, njezina valorizacija te održiv i odgovoran razvoj. Djedovina je postojala, imala je priču. Trebalo ju je ponuditi modernom turistu. Svjesni potencijala kuće koja je srasla s prirodom, započeli smo našu turističku priču. Vizija je bila jasna. Imamo očuvani okoliš, mir i tišinu, pogled zlata vrijedan: Učku, Motovun, dolinu rijeke Mirne, Motovunsku šumu i akumulaciju Butoniga. Imamo destinaciju koju turist bira da doživi transformaciju prostora i identiteta. Imamo kuću u Klarićima i okolici Buzeta; imamo Casu mille olivi.

Po čemu je vaša kuća posebna, je li to noviji ili stariji objekt, i kako je izgledalo uređenje kuće da postane ono što je sada?

Kućica, tako je od milja zovemo, malena, ali svim generacijama obitelji Pisak srcu prirasla, prvi se put spominje još 1813. godine. Predak Mathias u njen posjed dolazi 1868. godine kada ženi djevojku iz sela Klarići. Neimaština, bolesti i ratovi 1904. godine iseljavaju zadnjeg potomka Pisak iz sela. No Blaž se kućici uvijek vraća, kao i sin mu Eugen, unuk Gracijano sa suprugom Nevijom, danas Sanjin i ja, cijela obitelj. Sve do 2017. godine služila je kao gospodarski objekt, tada je u potpunosti adaptirana. No zadržala je postojeće prostorne konture: unutar dva stoljeća starih zidova pomno su  ugrađeni svi elementi turizma visoke kvalitete i kategorizacije pet zvjezdica. Sav namještaj, stolarija i međukatna konstrukcija od masivnog su drva. Boje se tope s prirodom, maslinama kojih oko kuće ima 1000. Izbjegnute su fizičke barijere, a sam okoliš je oplemenjen s 200-injak sadnica mediteranskog bilja (santolina, lavanda, smilje, ružmarin…). Kućica je dobila zimski vrt. Ovdje gost direktno komunicira s prirodom i kasnije nadograđenim infinity bazenom. Bazen se vizualno ”prelijeva“ u jezero Butonigu podsjećajući na bogatstvo pitke, čiste vode. Priroda ovdje daje osjećaj kao da “lebdite”, ali iznad vode, dok vas magla obavija i diže u visine, nerealan svijet između maslina, vinograda, motovunske šume i nebeskog prostranstva. Voda, masline i vatra su zvijezde našeg imanja. Vatra – simbol topline, doma, kamina kraj kauča kojeg su gosti prozvali “šumskim televizorom“.

Kakve ekološke karakteristike možemo pronaći na vašem imanju? Jeste li prilikom uređenja razmišljali o tome koje sve ekološke značajke želite da kuća ima? 

Vanjska ovojnica je tek osvježena te su sačuvani kameni zidovi debljine 60 centimetara. To znatno smanjuje korištenje sustava za rashlađivanje tijekom ljetnih mjeseci, odnosno ispuštanja toplinske energije zimi. Sva ugrađena stolarija je od masivnog drva, lakirana vodenim bojama. Ostavljen je i kamin, doduše znatno smanjenog obima i staklom zatvoren. Namještaj je također od prirodnog drva: kuhinja, krevet, stolovi, police, stepenište, međukatna konstrukcija. Ugrađeni su “štedljivi” kućanski aparati i rasvjetna tijela. Multifunkcionalna terasa u staklu s ljetnom kuhinjom je usmjerena prema istoku kako bi sunce već pri izlasku zagrijalo prostor, dok je zapadna strana uvučena pod zemlju čime se tijekom ljetnih popodneva prostor ne izlaže suncu. Također, stakla su pomična pa je ljeti prostor otvoren čime se elimira korištenje klima-uređaja. Za otpadne vode postavljena je biološka septička jama. U kući se nalaze kante za selektivno odlaganje otpada (komunalni, plastika i papir) kao i posebna staklenka za odlaganje baterija. Uz maslinik je postavljen i komposter. 

Posjedujete li kakve certifikate? Ako da, koje? Što oni znače?

Ponuda je i u ovom slučaju kreirala potražnju. Iako je ruralna kuća od početka osmišljena da ne narušava prirodnu mikrolokaciju, sve izraženija želja gostiju za boravkom unutar maslinika i vinograda, istakla je i model održivog upravljanja objektom. Više od 50% gostiju u 2020. godini stigli su električnim ili hibridnim vozilom. Njihov je boravak pratila vrlo visoka ekološka osviještenost zbog čega se nametnula spoznaja da samo kante za selektivno prikupljanje otpada više nisu dovoljne. Certifikat Eco Domus i zadovoljavanje kriterija, jedan je od odgovora kako objekt učiniti još održivijim. Eco Domus je namijenjen malim turističkim smještajnim objektima, a cilj mu je poticanje privatnih iznajmljivača na diversifikaciju i podizanje kvalitete smještaja kroz usklađivanje s načelima održivog razvoja i održivog turizma. Za dobivanje certifikata Eco Domus, u objektu je učinjeno više radnji. Na vanjskim zidovima zatvorene su gornje strane rasvjetnih tijela radi smanjenja svjetlosnog zagađenja. Na slavinu u kupaoni i tušu postavljeni su priključci za smanjenje potrošnje vode. Iz kuhinje su uklonjeni plastični predmeti. Svi su deterdženti zamijenjeni ekološkim preparatima, toalet papir i ubrusi su od recikliranog papira. Certifikat je dobiven sredinom prosinca 2020. godine.

Koji je vaš najdraži dio kuće, odnosno što mislite da je najveća čar ovog imanja?

Svaki kutak ima svoju priču, svaki kameni zid potpis člana obitelji. Nedavno sam o kući napisala znanstveni rad na temu Utjecaj obiteljske tradicije na transformaciju: održivost prostora i identiteta pod mentorstvom prof. dr. sc. Jasmine Gržinić. Mjeseci istraživanja povijesnih dokumenata, brojni intervjui sa najstarijim mještanima mikrolokacije Sovišćina te razgovori sa članovima obitelji učinili su da svaki komadić zemlje ima posebnu težinu. A ta priča za sobom povlači emocije, bile one pozitivne ili podsjećaju na ljudsku žrtvu. I to je ono što prostor Case mille olivi i oko nje čini posebnim. Moj je zadatak kao domaćina da saslušam gosta te mu tradiciju, prošlost, našu jedinstvenu priču prezentiram. Ali ne prenosim samo ja, i priroda oko kuće govori. Valja je samo poslušati. Ovdje osluškujući upoznajemo i nas same. Nedavno mi je gost rekao da je boraveći na imanju prvi put u životu čuo tišinu! Drugi je, pak, osjetio pozitivan strah zvukova prirode. Čuo je ptice, vjetar, šuškanje lišća, vidio je sudaranje oblaka, zvijezde!

Imate li kakve eko savjete za vaše goste, dobiju li kakve upute za održavanje kuće i okoliša oko nje?

Već pri izlasku iz automobila gostima predstavljamo jezero Butonigu. Iako nije prirodno, Istri je od presudne važnosti. Pitkom se vodom iz jezera snabdijeva gotovo cijeli poluotok. Shodno tome, prvi savjet gostima je da žeđ ublaže vodom iz slavine, da ne kupuju vodu upakiranu u plastiku. Prije nekoliko mjeseci upitani smo od šestogodišnje djevojčice iz Belgije što je “smeđa loptica koja pada s neba i ima tvrdu ljusku?!”. Najprije smo zastali, pomalo šokirani, a onda pogledali “prema gore” i vidjeli krošnju stabla oraha. Sve je bilo jasno: lekcija je dana, a mala je Belgijanka narednih jutara doručkovala orahe, njima hranila novu prijateljicu, sada već našu stalnu gošću vjevericu. Tako je u dvorištu Case mille olivi – masliniku – postavljena dvojezična informativno-edukativna tabela s popisom voća, povrća i ljekovitog bilja u okruženju. Želja je gostima predstaviti blagodati podneblja, educirati ih, pružiti im mogućnost da plodove prirode okuse na tanjuru ili u čaši – da dožive jedinstvene okuse i mirise Istre i Mediterana. Tragom toga, dvorište je ovoga proljeća dobilo svoj mini vrt. U njemu se nalazi sezonsko povrće i jagode. Gosti mogu uživati u svježim namirnicama ubranima vlastitom rukom. U cilju edukacije najmlađih, Casa mille olivi je dobila i svoju maskotu – Olija. Riječ je o ručno izrađenoj plišanoj maslini, prijatelju djece koja kod nas borave. 

Kada je po vama najljepše vrijeme za posjetiti Case Mille Olivi?

Jesen je posebna. U ovo doba godine priroda se doista poigra bojama. Magla se uzdiže u ranim jutarnjim satima sve do bazena, a s prvim zrakama sunca probijaju se i bobice grožđa, maslina, plodova jeseni. Da, jesen je ovdje autor bajke.

Casa Mille Olivi je 2021. proglašena najboljom kućom za odmor u Hrvatskoj po izboru Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva turizma i sporta u partnerstvu s Novim listom, a u sklopu akcije biranja najboljih hrvatskih iznajmljivača “Najiznajmljivač 2021.” Čemu možete zahvaliti na nagradi?

Svi iznajmljivači imaju četiri zida, no na domaćinu je da ispriča svoju priču, jedinstvenu i svojstvenu podneblju i obitelji kojoj pripada. Mir, tišina, odmak, pogled i ponuda dobitna su kombinacija za jedinstveni doživljaj. Ponosni smo jer mjesto odiše smirajem, tradicijom, poštivanjem stečenog, veseli učinjeno. Jer u spoju s prirodom priziva osmjehe. Ne samo kod obitelji, već i gostiju, turista, slučajnih prolaznika. A što je ljepše od sreće?! Da, to nas veseli, da zajedno rastemo i mijenjamo, na bolje, da ne prodajemo već izazivamo emociju; zajedno doživljavamo! Ovo je nagrada obitelji, precima, koji su se unatoč brojnim i sve učestalijim ponudama da djedovinu predaju u strane ruke uspjeli oduprijeti. Od skromnog imanja napravljen je primjer kako stečeno oplemeniti i obogaćeno ponuditi, predati novim naraštajima. Nedavno nam je gost rekao kako su suputnici strepili dižući se strmom, tijesnom i vijugavom cestom. Ali je i zaključio: “Najljepši pogledi nalaze se na vrhu”.

Mislite li da Hrvatska ima potencijala da nudi još više održivih smještaja, znate li vi još za neke, te generalno kako se mi tj pružatelji smještaja razvijaju po tom pitanju? Jesu li osvješteniji ili se nitko ne mijenja?  

Hrvatska ima enorman potencijal! U prošlosti manja razvijenost ruralnog područja danas je jedan od presudnih faktora u kontekstu održivosti. Upravo je ta nerazvijenost očuvala prirodne vrijednosti i danas sve traženije bogatstvo čistog okoliša; izbjegnuta je masovna urbanizacija te gubitak lokalnog identiteta. Iako ne smijemo zaboraviti da se urbanizacija dogodila u brojnim priobalnim dijelovima Hrvatske, čime je i narušen prostorni identitet, kontinentalna Hrvatska, pa tako i unutrašnjost Istre usudila bih se reći sada imaju prednost nad obalom. Konkretno kada govorim o Istri, sjever ima tu mogućnost da turistu ponudi i more i “zeleno”. Pitanje koje se slijedom toga nameće jest jesmo li spremni mi kao iznajmljivači i lokalna zajednica to “zeleno bogatstvo” ponuditi na održivi način? I jesmo li svjesni njegove vrijednosti? Istra je po tom pitanju napravila iskorak, što potvrđuje i certifikat ECO Domus, no potreba za edukacijom iznajmljivača i turističkih djelatnika u tom kontekstu i dalje je velika. U Istri ovaj certifikat posjeduje tek 50 iznajmljivača. Tu se nameće i pitanje regulacije sakupljanja smeća, selektivno odlaganje i recikliranje, u konačnici cijena odvoza i otpor građana da prihvate poskupljenje, što u konačnici rezultirati odbacivanjem tog istog smeća u prirodu. Sve  Europske zemlje su, naročito gosti iz Nizozemkske, Belgije, Njemačke, izrazito osviješteni po tom pitanju. Iz iskustva, jedno od prvih pitanja dolaskom u naš objekt jest gdje smiju ili mogu odložiti selektirani otpad? Na odlasku pomno razvrstaju, primjerice pepeo iz kamina sa sitnim ostacima nesagorjelog drva kako bi drvo i gost nakon njih mogao iskoristiti. Izrazito cijene domaće proizvode i mogućnost da dožive okuse djetinjstva ili ih pak prvi put osvijeste.  

Prošlog smo ljeta imali primjer da su gosti iz Njemačke doživjeli prometnu nesreću i ostali bez auta. Za povratak doma nisu htjeli rezervaciju leta već su angažirali rent-a-car službu. Zašto? Jer su imali dvije kartonske kutije praznih staklenih boca, nešto papira i plastike. Na let sa smećem ne smiju, a smeće moraju pravilno odložiti. I da, to su smeće ugurali u rent-a-car vozilo i ponijeli ga sa sobom u Njemačku!  

Generalizirajući, jedna od potreba hrvatskog turizam jest, da se na neki način označi iznajmljivače koji su eko prijateljski. U moru ponude obiteljskog smještaja strancu je vrlo teško identificirati takav objekt ukoliko nije na specijaliziranoj stranici izdavača certifikata. Također, iz prakse, većini domaćih putnika pojam ekološkog certifikata je stran. Brojni su nam hrvatski gosti prilikom predstavljanja objekta postavili pitanje: “Što dobivamo certifikatom ECO Domusom?” E pa dobivamo ono što se u mnogim dijelovima svijeta nepovratno izgubilo: mir, tišinu, pitku vodu, čist okoliš, zdrav život.  

PHOTOS BY: Casa Mille Olivi / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.