clem-onojeghuo-P7-_EB3gQuA-unsplash

Promicanje novih načina na koji poslužujemo hranu i piće potrošačima u EU-u

GREEN_300_listici_sredina

Potreban je daljnji razvoj

Kako bi osigurao higijenski standardi, zaštitio klijente i zaposlenike te promicao održivi rast u energičnom europskom sektoru usluživanja hrane, EU mora biti strpljiv i mudar u promicanju novih načina posluživanja hrane i pića europskim potrošačima.

Posluživanje hrane nije samo restoranski posao. To je temeljni element maloprodaje hrane općenito. Priprema, posluživanje i dostava hrane i pića energičan je dio suvremenog gospodarstva EU, stvara rast i radna mjesta u lokalnim zajednicama, često oživljavajući posrnule urbane ulice jer se prodaja odjeće i drugih osnovnih potrepština preselila izvan grada ili online.

Od snack-barova do benzinskih postaja, od automata do trgovina mješovitom hranom, od kamiona s hranom do supermarketa, od kafića do nacionalnih i međunarodnih lanaca usluživanja hrane i pića, od lokalnih sajmova i tržnica do velikih festivala i događanja – sve je to dio fenomena procvata prehrambene industrije u posljednjih deset godina.

Sigurno i higijensko pakiranje bilo je – i bit će – ključno u tome. Međutim, način na koji se danas radi nije putokaz za budućnost. Promjena je svakako u zraku. Internet, digitalne platforme povezane s brzim i učinkovitim lokalnim opcijama dostave, pandemija, rad na daljinu i zakonodavstvo EU-a u kombinaciji mijenjaju paradigmu u načinu na koji se hrana i piće poslužuju u Europi. Promjene koje su već bile u tijeku – poput rasta ponude za van, digitalne prodaje i brze dostave gdje god se gladni kupac nalazi – potaknute su izolacijom koja je uslijedila nakon širenja virusa Covid-19. To se ne bi moglo dogoditi na siguran i higijenski način bez namjenski dizajniranih rješenja za pakiranje, ali ta se rješenja sada moraju razvijati.

Iako je sektor usluživanja hrane dao značajan doprinos programima odgovornosti proizvođača koji su uspostavljeni kako bi se jamčilo odvojeno prikupljanje i recikliranje svih vrsta rabljene potrošačke ambalaže, to se u praksi nije pretvorilo u učinkovito recikliranje. Vlade zauzvrat nisu promicale razvoj odgovarajuće infrastrukture prilagođene novim stilovima života. Veća konzumacija u pokretu dovela je do većeg bacanja smeća od strane manjine nemarnih ili bezobzirnih potrošača. Kao posljedica toga, ambalaža za hranu i piće čini najveći dio smeća koji se stavlja u kante za otpad na javnim mjestima ili se odbacuje na našim ulicama, a dobar dio toga potječe iz sektora usluživanja hrane.

Dok je “rat” protiv plastičnog otpada u okolišu dao kontekst u ovom slučaju, Komisija EU-a imala je temeljniji program; to jest, uspostavljanje programa vođenog zakonodavstvom za prelazak s predmeta za jednokratnu uporabu (bez obzira na korišteni materijal) prema alternativama za ponovno korištenje. To je jednim udarcem pomaknulo političke napore EU-a u takozvanu “hijerarhiju otpada” od recikliranja do ponovne uporabe. To ne znači da je recikliranje mrtvo, čak i ako neki sada tvrde da je recikliranje nepoželjno. Uvijek će postojati mjesto za jednokratnu ambalažu i stoga će više i bolje prikupljanje i recikliranje ostati ključni. Isto tako, materijal koji se koristi za proizvodnju ambalaže za višekratnu upotrebu mora se reciklirati na kraju životnog vijeka kako bi bio doista “kružan”.

Uz to, glavno pitanje sada i u budućnosti više nije koji se materijal za proizvodnju više može reciklirati. Umjesto toga, fokus je na samoj prirodi sustava koje ćemo koristiti u budućnosti za posluživanje hrane i pića na siguran, higijenski i održiv način. Realnost je da će postojati nova ravnoteža između razumnih jednokratnih spremnika, iako na nižim relativnim razinama prevalencije, i implementacije odgovornih sustava ponovne uporabe.

Pronalaženje prave nove ravnoteže bit će složeno. Oba rješenja moraju se tretirati na jednakoj osnovi kada se radi o procjeni učinka i održivosti. Ne postoje “srebrna rješenja” za posluživanje hrane i pića koja će biti “idealna” u svim kontekstima i primjenama. Odabir najodrživije opcije uvijek bi trebao biti vođen znanstveno utemeljenom studijom procjene životnog ciklusa koja je specifična za situaciju.

Bit će potrebno odgovarajuće vrijeme da se dobije ispravna formula i da se naprave učinkoviti i održivi prijelazi za različite kontekste i primjene ugostiteljskih usluga. Održivi sustavi ponovne upotrebe spremnika za posluživanje hrane i pića danas jednostavno ne postoje u velikom opsegu za različite kontekste. Oni će doći, ali potrebno je vrijeme da se razviju i uvedu učinkovito i sigurno. Održiva ambalaža za jednokratnu upotrebu imat će ključnu ulogu tijekom tranzicije i kasnije.

Kada je riječ o tome, zakonodavci EU moraju biti mudri. Moraju postaviti putanju koja omogućuje učinkovitu tranziciju i identificirati procese koji će promicati odgovarajuću novu ravnotežu između jednokratne i ponovne uporabe koja ravnopravno usklađuje gospodarske, društvene i ekološke potrebe i daje istinski održive rezultate kako idemo prema 2050. godini.

Izvor: www.euractiv.com

PHOTOS BY: Unsplash / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.