Tim zanstvenika, kojeg je predvodila evolucijska biologinja i ekotoksikologinja Cara Love s Princetonskog sveučilišta, obilazio je černobilsku zonu, prikupljajući uzorke krvi od vukova koji su nastanili ovo područje te su pomoću ogrlica sa signalima pratili njihovo područje kretanja i izloženost radijaciji.

Rezultati studije otkrili su zapanjujuće statistike o izloženosti radijaciji s kojom su se suočavali vukovi, s dnevnim dozama koje su nadmašile šest puta zakonski dopušteni limit za ljude. Unatoč ovim opasnim uvjetima, vukovi su pokazivali znakove genetske otpornosti, karakterizirane izmijenjenim imunološkim sustavima koji podsjećaju na pacijente s rakom koji prolaze kroz radioterapiju.

Osim toga, genetska analiza otkrila je posebne mutacije unutar genoma vukova, sugerirajući oblik prirodne selekcije koji razvija otpornost na tumore. Ova se studija nadovezala na prethodno proučavanje černobilskih pasa koji su nastanili radiokativna područja oko Černobila.

Znanstvenici su istaknuli da otkrića temeljena na ovim studijama daju uvid u promjene u organizmima koje bi se mogle preslikati i na ljudsko zdravlje.

Što se dogodilo u Černobilu?

Černobil je poznat po nuklearnoj katastrofi koja se dogodila 26. travnja 1986. godine. Smještena u bivšem Sovjetskom Savezu, u Ukrajini, blizu grada Pripyata, Černobilska nuklearna elektrana doživjela je eksploziju i požar u jednom od svoja četiri reaktora tijekom čega je došlo do oslobađanja velike količine radioaktivnih čestica u atmosferu, a radijacija se proširila ne veći dio bivšeg Sovjetskog Saveza i Europe.

Tijekom testiranja reaktora nekoliko je ključnih sigurnosnih sustava isključeno, što je dovelo do nekontroliranog porasta snage i prouzročio eksploziju gorivih elemenata reaktora i puknuće reaktorskog spremnika te ispuštanja radioaktivnih materijala.

Posljedice eksplozije bile su katastroflne. Dvojica radnika umrla su iste noći kad se dogodila nesreća, a deseci su patili od posljedica zračenja, što je dovelo do smrti najmanje 29 osoba u roku od nekoliko tjedana. Dugoročni zdravstveni učinci, uključujući rak i druge bolesti, pogodili su tisuće ljudi iako se točan broj unesrećenih nikada nije mogao sa sigurnošću utvrditi. Potom je uslijedila evakuacija više od 300.000 ljudi iz područja izravnog radioaktivnog zračenja i uspostavljena je Zona isključenja u kojoj i danas nitko ne živi.

Černobilska nesreća dala je posve novu percepciju nuklearne energije, što je dovelo do promjena u sigurnosnim protokolima i propisima. Danas, černobilska Zona isključenja služi kao gorki podsjetnik na nesreću, privlačeći turiste i istraživače zainteresirane za njezinu povijest i proučavanje oporavka okoliša.

Ovo istraživanje o vukovima u Černobilu predstavljeno je na godišnjem sastanku Društva za integrativnu i komparativnu biologiju u Seattleu, u Washingtonu.