Pred EU je zahtjevan zadatak – definiranje regulatornog okvira koji može podržati masovni razvoj vodikovog gospodarstva na cijelom kontinentu. Misija koja se čini jednako izazovnom kao i postizanje neutralnosti ugljika do 2050. Trenutačni kontekst visokih cijena energije i veliki sukob s Rusijom, koji dodatno ugrožava sigurnost opskrbe, to čini još težim. Nema znakova da će EU definirati, regulirati i upravljati budućnošću vodikovog gospodarstva u cjelini (od infrastrukture i dozvola do standarda i ciljeva) jednim sveobuhvatnim zakonodavstvom. Danas nacionalni planovi nisu nužno koherentni niti usklađeni s trenutnim i budućim prijedlozima Komisije.

Vodikovo gospodarstvo uvelike će ovisiti o protoku financiranja za inovacije i pilotiranje koji se definira u okviru paketa “Fit for 55” zajedno s učinkovitim korištenjem nacionalnih sredstava za oporavak. Razvoj vodikovog gospodarstva vrlo je ambiciozan i dugoročan proces koji će biti vođen spletom propisa, neregulatornim instrumentima EU-a, velikim financiranjem i međudjelovanjem između EU-razine i nacionalne politike. Kao rezultat toga, potencijalnim doprinosom vodika ciljevima Zelenog dogovora treba pažljivo upravljati.

Nadalje, nedosljednosti između europskih planova i nacionalnih strategija i ciljeva su velike i njihov učinak na kontinentalno vodikovo gospodarstvo ne treba podcjenjivati. Nacionalne i regionalne sposobnosti za učinkovito privlačenje i korištenje sredstava (uključujući pristupe javne nabave) uvelike će odrediti stupanj do kojeg se vodikovo gospodarstvo može razviti. U konačnici, EU započinje pravovremenu i potrebnu raspravu o infrastrukturi, standardima i upravljanju, ali postoji mnogo regulatornih i tržišnih “neravnina” na putu prema vodikovom gospodarstvu na cijelom kontinentu.