Rješenje za plastična onečišćenja u oceanima i na kopnu bio bi svjetski sporazum o ograničenjima i kontrolama, kažu u posebnom izvješću u časopisu Science. Od 1950-ih proizvedeno je oko osam milijardi tona plastike. Učinci su posvuda. Jedan od autora izvještaja, Nils Simon, rekao je: “Plastika se nalazi u sve većim količinama širom svijeta, pa čak i unutar ljudskog tijela.” Autori kažu da sama svojstva zbog kojih je plastika naizgled bitan suvremeni materijal ujedno čine ozbiljnu prijetnju okolišu. Viši urednik časopisa Science, Jesse Smith piše: “Što se tiče mnogih novih tehnologija, njihov razvoj i širenje dogodili su se s malo s obzirom na njihove učinke, ali sada je nemoguće poreći njihovu tamnu stranu jer se suočavamo s brzo rastućim problemom onečišćenja plastikom. Vrijeme sprječavanja onečišćenja plastikom je davno prošlo – sada je vrijeme promjene budućnosti plastike u svijetu.”
Izvještaj poziva na novi globalni ugovor “koji bi obuhvatio cjelokupni životni ciklus plastike, od vađenja sirovina potrebnih za njezinu proizvodnju do naslijeđenog onečišćenja”. Najveći udio plastičnog otpada dolazi od ambalažnih materijala (47%), dok je tekstil odgovoran za 14%, a transport 6%. Svake godine 3% svjetskog plastičnog otpada završi u oceanima; u 2010. to je iznosilo oko 8 milijuna tona plastike.
Ipak, proizvodnja plastike nastavila je rasti. U 2019. godini proizvedeno je 368 milijuna tona novoizrađene ili djevičanske plastike. Do 2050. godine proizvodnja nove plastike iz fosilnih goriva mogla bi potrošiti 10-13% preostalog dopuštenog globalnog proračuna ugljika kako bi se osiguralo da temperature porastu do najviše 1,5 ° C iznad predindustrijske razine kako zahtijeva Pariški klimatski sporazum.
“Onečišćenje plastikom predstavlja značajnu, iako još uvijek nedovoljno ozbiljno shvaćenu opasnost, za okoliš, vrste i staništa, kao i za kulturnu baštinu”, rekao je Simon. “Njegovi utjecaji uključuju štetu na ljudsko zdravlje, posebno među osjetljivim zajednicama, a dolazi sa značajnim ekonomskim troškovima koji utječu posebno na regije, ovisno o turizmu. Rješavanje ovih izazova zahtijeva transformativni pristup koji olakšava mjere za smanjenje proizvodnje djevičanskih plastičnih materijala i uključuje jednake korake prema sigurnoj i kružnoj ekonomiji plastike.”
Autorice izvještaja Sarah Kakadellis i Gloria Rosetto kažu da se s plastičnim otpadom loše gospodari i da će se do 2050. godine čak 12.000 metričkih tona nakupiti na odlagalištima otpada ili u prirodnom okolišu. Posljednje brojke o izvozu plastičnog otpada otkrivaju da zabrana izvoza plastike u zemlje koje nisu članice OECD-a od siječnja 2021. ima malo utjecaja. Podaci Baselske akcijske mreže pokazuju kako je EU povećao izvoz plastičnog otpada s 30 milijuna kg mjesečno u siječnju 2021. na 41,1 milijuna kg mjesečno u ožujku 2021. godine. Japan je također povećao izvoz sa 22 milijuna kg mjesečno u siječnju 2021. na 51,4 milijuna kg mjesečno u ožujku 2021.
Skandali s izvozom plastičnog otpada u zemlje u razvoju jedan su od primjera neuspjeha mehaničke reciklaže kao odgovora na problem zagađenja plastikom, rekli su Kakadellis i Rosetto. “Tehnologija sama neće i ne može riješiti krizu onečišćenja plastikom”, rekli su autori. “Ne postoji samo jedno rješenje za onečišćenje plastikom. Ono je kombinacija pristupa… od snažnog regulatornog okvira i ulaganja u učinkovitu infrastrukturu za prikupljanje i upravljanje otpadom do razvoja polimernih kemikalija, dizajna životnog ciklusa i ponašanja potrošača.”
