Stvari su izgledale dobro prošle godine. Na neko vrijeme pandemija je zaustavila mnoštvo neopreznih nedjela čovječanstva koja onečišćuju planet na kojem živimo. No kako ljudi ponovno počinju raditi, putovati i kupovati, emisije stakleničkih plinova opet su u rastu. “Pred nama je još uvijek dug put da zaustavimo rast, jer se svake godine u atmosferi nakuplja sve više CO2 i te brojke se ne “resetiraju” na nulu kada krene nova godina”, rekao je geokemičar Scrippsa Ralph Keeling, a prenio NPR. “U konačnici su nam potrebni mnogo veći rezovi koji traju znatno dulje od zaustavljanja povezanih s COVID-om 2020.”

Razina CO2 doseže vrhunac svakog svibnja, neposredno prije nego što rastuće proljetne biljke počnu ozbiljno usisavati plin. Jednom kada biljke iskoriste CO2 za fotosintezu, atmosferska razina će malo pasti – ali ni približno dovoljno. Ljudska glad za električnom energijom i prijevozom daleko nadmašuje ono što biljke mogu ukloniti iz atmosfere.

NOAA i Oceanografski institut Scripps izvršili su svibanjska mjerenja na vrhu havajskog vulkana Mauna Loa. Prošle godine prosjek je bio dva boda niži i iznosio je 417 ppm. Posljednji put, zemljina atmosfera imala je toliko ugljičnog dioksida u razdoblju pliocena. Tada, prije oko 4,1 do 4,5 milijuna godina, planet je u prosjeku bio topliji za 4 Celzijeva stupnja, a razina mora bila je 24 metra viša. Arktička tundra, tada je možda bila šuma.

“Godišnje u atmosferu šaljemo otprilike 40 milijardi metričkih tona CO2”, rekao je u izjavi Pieter Tans, znanstvenik iz NOAA-inog Globalnog laboratorija za praćenje. “Ako želimo izbjeći katastrofalne klimatske promjene, najveći prioritet mora biti smanjenje onečišćenja CO2 na nulu što je prije moguće.”

Koliko puta smo to čuli? Koliko puta još to možemo čuti prije nego što šteta postane nepovratna?