Američki umjetnik meksičkih korijena Hugo McCloud tijekom lockdowna, koji je doslovno zablokirao cijeli svijet, odlučio se stvoriti seriju radova nešto drugačiju od očekivane. Naime, dok je vrijeme karantene proveo u svom studiju u Meksiku odlučio se da za svoje nove slike ne koristi klasične boje i ljepila, već da upotrijebi jednokratne vrećice kojih je na žalost planete Zemlje, a na sreću ovog umjetnika prepun svaki grad. Na tisuće šarenih vrećica poslužile su ovom umjetniku da stvori ukupno 31 originalni rad koji je nastao procesom topljenja vrećica u odgovarajuće motive koje je htio dobiti na svakoj slici. Serija radova nazvana je “Burdened” i izložena je u jednoj njujorškoj galeriji.

Da bi stvorio kolaže, koji uglavnom prikazuju prizore rada, McCloud ih prvo ocrtava na drvenoj ploči prije nego što ih napuni raznobojnim plastičnim ostacima. One se pojedinačno izrezuju iz plastičnih vrećica i naslažu jedna na drugu, slično poput pojedinačnih poteza kistom, prije nego što se spoje s glačalom.

– Zbog prirode materijala i njegove tankoće, uvijek možete vidjeti ispod, pa jedna boja nanesena na drugu stvara treću boju – rekao je McCloud za strane medije ističući kao mu na neki način nedostaju klasične boje.
– Prije početka rada mora biti mnogo toga promišljenog i planiranog. Plastika se stapa na ploču glačalom, nema uklanjanja ili prekrivanja, morate znati što pokušavate postići. S bojom imate više slobode. Nedostaje mi nešto od toga, ali rad s plastikom vrlo je meditativan i ide u jednom razumljivom smjeru. Osjećam se da radim nešto puno korisnije od kupnje klasičnih boja i ljepila – otkriva umjetnik.

Vrećice koje je koristio u radovima dolaze iz reciklažnih dvorišta i tvrtki za gospodarenje otpadom, ili ih pak umjetnik sam pokupi s ulice ili ponovno upotrijebi one koje su mu dane tijekom kupovine. Tijekom rastapanja često na njima ostaje logo brendova koje nije želio posebno korigirati, već ih je ukomponirao u rad nudeći tako nekadašnji život materijala i njegovu prepoznatljivost u stvarnom svijetu.
– Putujući po Indiji, svugdje sam vidio raznobojne plastične vreće i počeo sam otkrivati njihove sirovine i od čega su napravljene, zanimao me cjelokupni proces od njihove proizvodnje pa sve do trenutka kad se nađu u rukama tamošnjih stanovnika jedne siromašne četvrti – izjavljuje.
– Sama ideja da će ove plastične vrećice nikad neće biti biorazgradive već je dovoljno strašna. Zanimalo me kako bi se moglo s njima pristupiti, a da ponovno budu iskorištene u neke svrhe, ja sam odabrao da to bude umjetnost – dodaje ovaj kreativac, a sudeći po radovima izgleda da je itekako pogodio bit.