Do 60-ih godina prošlog stoljeća ljudi su koristili papirnate i platnene vrećice za kupnju. Polietilen, sastojak plastičnih vrećica, stvoren je još davne 1898. godine, ali onaj sporni polietilen visoke gustoće, pogodan za izradu plastičnih vrećica nastaje tek 1950-ih. Ironično, tvrtka Celloplast iz jedne od najzelenih država današnjice, Švedske, predstavlja 1965. vrećicu koju danas poznajemo kao plastičnu vrećicu – jeftinu i jaku suputnicu svake kupovine.

Vrećice ipak nisu odmah doživjele “boom” sve do 1980-ih, kada je američka tvrtka Dixie Bag počela proizvoditi i plasirati plastične vrećice kao alternativu tada najpopularnijim papirnatim vrećicama. Malo po malo trgovine diljem svijeta počele su koristiti plastične vrećice, izvrsnu inovaciju u koju stane puno namirnica, koja ne puca, koja je kasnije jednostavna za spremanje odnosno bacanje.

I evo nas danas, s vrećicama kao jednim od najvećih ekoloških problema.

Napunili ste svoju košaricu i stigli do blagajne na kojoj je došao red da se suočite s još jednim izborom – kakvu torbu odnosno vrećicu koristiti?

Jasno je i očito da je plastika štetna za okoliš te da bi bolja opcija bila papirnata vrećica ili pamučna vrećica. No je li to stvarno istina? Luka Seamus Wright i Imogen Ellen Napper istražili su utjecaj svakog materijala na okoliš. Pogledajte koji bi prema njihovom mišljenju izbor bio najprihvatljiviji…