Biti dio beauty industrije san je mnoštva žena, a na našem tržištu ističe se nekoliko sjajnih make up artistica koje osim svojim radom, osvajaju i karizmom. Jedna od njih je i Petra Sever. Talentirana koliko i odlučna, revolucionarna koliko i razumna, ova mlada žena svojim stavom unosi neke novi duh na domaću beauty scenu. Hrabro i sigurno Petra piše svoja pravila hrvatske beauty scene, a za Green.hr je otkrila nešto više o svojom zelenom životu.
Uspješna si vizažistica i eko aktivistica. Kako se danas, u 21. stoljeću kada su sustainability, eco-friendly, vegan i cruelty free pojmovi koji visoko postavljaju ljestvicu vrijednosti kozmetičke industrije međusobno nadopunjuju /krše?
Za početak rekla bih da je danas u moru greenwashinga najveći uspjeh biti točno informiran. Eco friendly je nešto što je postao svojevrstan trend jer danas biti osviješten znači biti kul. Ako ništa drugo, imamo trend koji je koristan jer će one kojima ove teme dosad nisu bile bitne brže okrenuti ka promjenama. S druge strane, marketing i želja za profitom rade svoje, brendovi svjesni potrošačke moći htjeli ili ne, prisiljeni su uvoditi promjene. Ipak, nije sve što je cruelty free ujedno i vegan, niti je sve što svrstavamo u te pojmove održivo. Teško je pronaći proizvode koji zadovoljavaju sve navedeno. Često možemo pronaći proizvod koji nije testiran na životinjama, ali sadrži sastojke životinjskog podrijetla. Nađemo li proizvod koji zadovoljava i jedno i drugo, češće je samo pakiranje proizvoda koje nije održivo problem. U situaciji smo gdje velik broj brendova predstavlja recikliranu plastiku kao nešto revolucionarno dok njome zapravo samo ublažavamo već napravljenu štetu, jer kao što znamo većina se plastike ne može reciklirati neograničen broj puta kao što je to slučaj npr. s aluminijem. Nadalje, mediji i društvene mreže promoviranjem konzumerizma odvlače ljude od glavne ideje cijelog pokreta. Poanta nije u skupljanju novih proizvoda na kojima su određene oznake kako bismo dokazali da brinemo ili bar tako izgledamo na van. Ono o čemu nitko ne priča jest da tranzicija s jednih na druge kozmetičke proizvode u nekim slučajevima traje i po par mjeseci, naravno ako smo ih odlučili potrošiti do kraja, a ne baciti i odmah kupiti nove koji su označeni kao vegan/ecofriendly itd. Promjene ne dolaze preko noći, neki od proizvoda koji zadovoljavaju sve kriterije često nisu dostupni u prvoj trgovini pored koje prolazimo svaki dan i potrebno je unaprijed se educirati te planirati što će nam od proizvoda u budućnosti zatrebati kako bismo na vrijeme do njih i došli. U suprotnom nam se svima događa da kupimo proizvod koji nije environmentally friendly jer smo ga “trebali“ odmah u trenutku kad smo ga se i sjetili.
Beauty industrija, koliko god napreduje prema novim oblicima novog normalnog, isto tako je još uvijek veliki zagađivač. Kako ti osobno to doživljavaš? Primijetili smo da si uvela neke nove navike u poslu, poput korištenja višekratnih blazinica… Što još?
Živimo u sistemu koji nismo stvorili preko noći i samoeduciranje o činjenicama može zaista biti depresivno, bar je za mene bilo tako. U jednom trenutku imala sam osjećaj da vidim isključivo pakiranja, plastiku i sve što ne valja gdje god se okrenem. Mislim da je upravo to stanje svojevrsnog šoka koji svi prođu nakon što skinu ružičaste naočale uzrok ili motivaciji za promjenom ili okretanju poznatoj “blaženo neznanje i ne mogu se time baviti”. Volim vjerovati da se češće događa ovo prvo gdje se vraćamo na činjenicu trenda koji je u ovoj situaciji korisna stvar. Što s tiče promjena u poslu primjećujem da ljudi s puno više pozitivnih reakcija prihvaćaju zamjene i rješenja koja sam uvrstila te se njima i inspiriraju. Ne koristim plastične jednokratne četkice za maskaru već imam nekoliko kistova s nastavkom koje perem i dezinficiram iza svakog korištenja jednako kao što je slučaj i s kistovima, izbacila sam plastične štapiće za uši i jednokratne blazinice, trudim se uvesti što više zero waste brendova… To su sve sitnice koje se čine nedovoljne uzmemo li obzir količinu vlažnih maramica, pakiranja proizvoda koje potrošim, umjetnih trepavica i slično bez čega ne mogu kvalitetno raditi. Ponekad se sve čini kao borba s vjetrenjačama, no sreća je što tehnologija napreduje pa brže dolazimo do raznih rješenja.
Prema ovom već pitanom, u svoj život nastojiš uvesti zero waste promjene. Koliko je to teško/lagano? Je li ti kao veganki to jednostavnije i jesu li zero waste i veganstvo dva pravca koja se mogu povezati?
Ne bih rekla da je teško, no čini se izazovno kad je nešto o čemu ne znamo dovoljno. Educiranjem i postupnim uvođenjem promjena vrlo brzo sve nove navike postaju automatizam jednako kao što su bile i one prije njih. Ako postavljamo pitanje je li teško ili lagano, sve je u životu teško nedostaje li nam samodiscipline i volje. Mišljenja sam da kreativni i inteligentni kakvi jesmo s tehnologijom te znanjem koje posjedujemo nemamo izgovora za lijenost i želju za ostankom u svojoj komfor zoni. Veganstvo je smjer koji je način življenja i bila bih licemjerna kad bih se tako nazivala isključivo zato što mi je hrana bazirana na biljnoj prehrani maksimalno koliko je moguće. Ni moje navike nisu savršene iako su dijametralno suprotne od onih koje sam njegovala prije pet ili deset godina. Prije deset godina za mene obrok nije bio obrok nije li sadržavao meso, a ljudi koji su se borili za prava životinja i okoliša bili su mi smiješni fanatici. Iznimno je važno podržati bilo kakav oblik promjene, priznati si na koji način ono što konzumiramo dolazi do nas i koje su trajne posljedice naših navika. Svojim primjerom možemo inspirirati druge i pokazati da je promjena moguća. Veganstvo i zero waste usko su povezani u toliko sfera da ih je teško uopće i razdvojiti. Ljudi koji prakticiraju i jedno i drugo svejedno se često ne slažu u raznim stavovima. Neki će npr. odbijati nositi kožu, dok će drugi nositi onu koja je kupljena na second hand mjestima te na taj način neće poticati proizvodnju nove. Iako smo jednako odgovorni, svatko ima svoj put i uvodi promjene tempom i načinom koji mu odgovara, nametanjem se nažalost postiže samo neželjen učinak.
Osim što se brineš o hrani za tijelo, važnost posvećuješ i hrani za dušu, jogi. Reci nam nešto više o tome? Kako je ta veza počela, što te privuklo u prakticiranju joge, kako si se odlučila za edukaciju u tom smjeru?
Godinama sam neredovito koketirala s yogom isključivo kao vidom tjelovježbe. Nakon odluke da se nakon godina ispunjenih isključivo karijerom više posvetim sebi zaljubila sam se u nju i kao vid duhovne prakse kroz svoje instruktore u GaiaYoga Zagreb. Yoga je nešto što je danas toliko komercijalizirano da mi se ponekad čini da je najveće poštovanje njegovati svoju praksu u tišini.
Prekrasno je vidjeti za što je sve naše tijelo sposobno, ali prava ljepota yoge je zapravo sve ostalo što dolazi s time i još puno više. Za edukaciju sam se odlučila spontano puno ranije nego što mi je to prvotno bio plan, zapravo na upit svog instruktora. Bio bi klišej reći da mi je yoga promijenila život, no istinski mi je promijenila prioritete i odredila novi smjer života u kojem se želim kretati.
View this post on Instagram
I za kraj, kako zamišljaš idealan ekološki održiv beauty svijet? Zamisli potpunu utopiju i stvari koje bi promijenila, izbacila ili poboljšala? Koje korake još ta gigantska industrija mora učiniti kako bi se značajnije okrenula Go Green pokretu?
Za početak bih voljela da svi shvate da su dovoljno lijepi s vrlo malo ako i bez dekorativnih proizvoda na licu, zatim da s onime što kupuju i podržavaju žive u balansu s prirodom.
