Ako ste u bilo kojem trenutku pomislili kako je muškarac prvi dokumentirao i bavio se proučavanjem klimatskih promjena, prevarili biste se. Prva koja je to učinila bila je zapravo Eunice Newton Foote, engleska znanstvenica, izumiteljica i borac za prava žena. Eksperiment, koji je dokumentiran u kratkom znanstvenom radu 1856. godine, zabilježio je da je najveći učinak sunčevih zraka u plinu ugljične kiseline (ugljični dioksid).  Ovo otkriće postavilo je temelje za moderno razumijevanje “efekta stakleničkih plinova”, no priznanje je dano irskom znanstveniku po imenu John Tyndall 1861. godine.

Kako je zapravo Foote došla do rezultata? Footeov znanstveni rad “O toplini na sunčevim zrakama” objavljen je u “American Journal of Science and Arts” u studenom 1856. Eksperiment koji je provela uključivao je dva staklena cilindra, dva termometra i zračnu pumpu. Pumpala je ugljični dioksid u jedan od cilindara, a zrak u drugi, a zatim ih stavila na sunce. “Prijamnik koji je sadržavao plin se jako zagrijao, razmjerno više od drugog, a nakon uklanjanja, hlađen je bio mnogo puta dulje”, stoji u njezinom radu. Viša temperatura u cilindru s ugljičnim dioksidom pokazala je znanstvenici da ugljični dioksid zadržava najviše topline. Izvela je eksperiment na nizu različitih plinova uključujući vodik i kisik. “Uspoređujući sunčevu toplinu u različitim plinovima, otkrila sam da je u plinovitom vodiku, 108°; u zajedničkom zraku, 106°; u plinu kisika, 108°; a u plinu ugljične kiseline 125°”, tvrdi dalje Eunice.

Ovo otkriće navelo je Foote da zaključi da bi, atmosfera tog plina našoj zemlji dala visoku temperaturu; i ako se, kako neki pretpostavljaju, u jednom razdoblju zrak pomiješa s njim u većem udjelu nego u sadašnjem trenutku, to bi nužno rezultiralo povišenom temperaturom zbog njegovog vlastitog djelovanja kao i zbog povećane težine. Ovo je bilo prvo znanstveno priznanje da CO2 ima moć promijeniti temperaturu Zemlje.

Postavlja se pitanje kako su pet godina kasnije zasluge za ovo otkriće otišle njezinom kolegi Johnu Tyndallu? Naime, ovaj irski fizičar, u znanstvenoj zajednici već je bio dobro poznat po svom radu na magnetizmu i polarnosti kada je Foote objavila svoje nalaze. Zapravo, Tyndall je objavio rad o sljepoći za boje u istom izdanju “The American Journal of Science and Arts” kao što je Foote objavila svoj eksperiment s ugljičnim dioksidom. Zatim je 1861. John Tyndall pokazao apsorpcijsku prirodu plinova, uključujući kisik, vodenu paru i ugljični dioksid. Koristeći omjer spektrofotometra vlastitog dizajna, izmjerio je infracrvenu apsorpciju tih plinova u onome što će kasnije postati poznato kao “efekt staklenika”. Postoji određena rasprava o tome je li Tyndall ukrao Footeovo istraživanje, iako je možda poštenije reći da je čitanje utjecalo na njegova buduća otkrića, no nju nikada nije spomenuo u svojim nalazima.

Bilo kako bilo, Tyndall je  ostao zapamćen kao jedan od osnivača znanosti o klimatskim promjenama, dok je Foote bila zaboravljena do početka 21. stoljeća. Tyndall je ostao istaknuti znanstvenik sve dok ga njegova žena nije slučajno ubila 1893. dajući mu smrtonosnu dozu kloral hidrata, koju je uzimao za liječenje nesanice.

Žena o kojoj treba pričati, Eunice Foote imala je 37 godina kada je napravila svoj klimatski eksperiment u kojem danas zapravo i živimo. Odgajana na farmi u Connecticutu, SAD, u kasnim tinejdžerskim godinama pohađala je žensko sjemenište Troy (kasnije škola Emma Willard) – prvu žensku pripremnu školu u Americi. Sa sjedištem u Troyu u New Yorku, bila je to prva škola koja je mladim ženama ponudila obrazovanje koje je bilo usporedivo s onim za muškarce, s predmetima uključujući naprednu matematiku i prirodoslovlje. Jedan od njezinih učitelja bio je Amos Eaton, koji je suosnivao obližnju školu Rensselaer za dječake i promijenio način na koji se znanost poučavala u Americi. Možda je pomoglo i to što je njezin otac dijelio ime s jednim od osnivača znanosti – Isaacom Newtonom. Uz zanimanje za znanost, Foote je također bila aktivna zagovornica ženskih prava te je bila u uredničkom odboru konvencije Seneca Falls iz 1848., prve konferencije o pravima žena, koju je organizirala istaknuta sufražistica Elizabeth Candy Stanton.