Otvaramo vam vrata najbolje tradicijske kuće u Hrvatskoj: Kuća Biljkinog oca oduševit će vas na prvu

GREEN_300_listici_sredina

Mjesto koje nas vraća u djetinjstvo

Vedran Grizbaher je profesor talijanskog jezika, ali i veliki ljubitelj biljaka, nekadašnji turistički vodič, permakulturalni entuzijast pa nije neobično da je prije nekoliko godina turistima otvorio vrata svog jedinstvenog smještaja. "Kuća Biljkinog oca" stoljetna je kuća za odmor u Baranji u kojoj nećete naći sve po zadnjoj modi, ali pronaći ćete dušu, odmoriti tijelo i vratiti se u neka davna, ponekad zaboravljena vremena.

Ako vas put nekad odnese u Baranju, ili ste se jednostavno zaželjeli kontinentalnih destinacija, znamo odlično mjesto za vaš odmor. “Kuća Biljkinog oca” stoljetna je tradicionalna kuća u baranjskom mjestu Lug gdje ćete zaista odmoriti i dušu i tijelo, a oni nešto stariji prisjetit će se ovdje se kako je to nekad izgledalo u kućama naših baka i djedova. No, krenimo redom. Ovo simpatično ime kuće, vjerojatno je nagnalo mnoge da se pitaju, tko je onda Biljkin otac, ako je ovo njegova kuća?

Svestrani profesor

Iza ovog nadimka “krije se” Vedran Grizbaher, profesor talijanskog jezika u osječkoj gimnaziji, koji je otvaranjem ovog smještaja pomirio nekoliko svojih ljubavi; turizam, prirodu i biljke. “Nakon posla u školi vraćam se kući u svoje biljno carstvo gdje se bavim svojim drugim interesima. Ove zimske mjesece dosta provodim dodatno se educirajući o biljkama koje planiram saditi na proljeće. Primjerice trenutna okupacija su mi predavanja o ljekovitom bilju s ciljem da ga sadim kako bih od njega radio čaj, ali i određene preparate i kozmetiku. Osim što brinem o svojim biljkama, održavam i biljke u uredu jedne IT tvrtke. Također volim izrađivati i biljne terarije, kokedame te bukete i vijence od cvijeća iz vrta ili poljskog cvijeća”, prepričava nam Vedran koji je aktivno ukljulen i u rad Udruge PLANTaža, a glavne teme kojima se tamo bave su ekologija, kultura i održivi razvoj.

Strast prema proučavanju biljaka i njihovoj brizi, otkrio je još u djetinjstvu, a zahvaljujući majci koja je cvjećarica po struci, odgovore na sva pitanja mogao je dobiti odmah. “Ona me uistinu puno toga naučila, a ponešto i ja nju. Budući da sam se podosta selio dok sam živio u Zagrebu, nisam se upuštao u kupovine većeg broja biljaka tek do zadnjeg stana u kojem sam odlučio duže se nastaniti. I tako se posljednjih 5-6 godina količina biljaka samo povećava. Većina biljaka preživjela je i potres u kojem je stan ozbiljno nastradao zahvaljujući cimeru koji se neko vrijeme brinuo o njima, a sada su još uvijek sa mnom u Osijeku. Tijekom ljeta otputujem i na par tjedana tako da mama tu uskače kada treba zaliti žedno cvijeće. Otkad je zaživjela i Kuća Biljkinog oca, a prostor za biljke se povećao, zajedničkim snagama brinemo o biljkama na trijemu, ali i u voćkama koje su dugo bile zapuštene pa ih sada spašavamo. Također smo napravili i mali vrt u kojem uzgajamo svega po malo slijedeći permakulturne principe i koristeći samo prirodna gnojiva i preparate”, otkriva nam Biljkin otac.

Oglas koji je promijenio sve

Kuća Biljkinog oca otvorila se za turiste nakon kobne 2020. godine, a baš nekako tada se i Vedranu sve posložilo da se iz Zagreba vrati u Osijek te da se svom projektu u potpunosti posveti. “Sasvim slučajno, naišao sam na oglas iz čiste znatiželje nakon što je moja prijateljica u Kopačevu kupila kuću. Na prvi pogled sam se zaljubio u kuću zbog antiknog namještaja i prostranog vanjskog prostora”, kaže nam Vedran koji je cijelo vrijeme u svom naumu imao podršku svojih roditelja.

Da se trud uistinu isplatio, svjedoči tome i nedavno priznanje. Naime, Kuća Biljkinog oca nagrađena je od Novog lista i HTZ-a kao najbolja tradicijska kuća u Hrvatskoj. “Ta nagrada mi puno znači jer je i HTZ sudjelovao pri izboru što znači da je uistinu struka prepoznala potencijal koji se trudimo opravdati. Od ovih nagrada jedino mi više znače lijepe recenzije i dojmovi ljudi nakon njihovog boravka. Ova nagrada omogućila mi je interes medija što je svakako povećalo vidljivost. Svakako mi je dala i vjetar u leđa i motivirala na dodatno uređenje prostora koji još nisu stigli na red”, priznaje.

Za svakog po nešto

Turistima se u njoj nudi boravak s prostranom okućnicom, roštilj, masažni bazen, bazen ljeti, razne društvene igre, a oni koji su ipak nešto više avanturističkog duha, unutar 20-ak minuta od kuće imaju sve ljepote Baranje. “Također brinem i na ekologiju tako da u kući koristim prirodne proizvode za čišćenje i kozmetiku, razdvajamo otpad, imamo i kompost koji kasnije koristimo u vrtu koji je također na raspolaganju gostima”, otkriva nam Vedran.

“Vjerujem da postoji ipak dobar dio ljudi koji i za ljetni odmor biraju nešto mirnije destinacije kako bi se uistinu i odmorili te s obitelji proveli kvalitetno vrijeme. Važno je napomenuti i da novac nešto više vrijedi u Baranji nego na moru ili u Zagrebu, ali gastronomija i vina su na visokim razinama. Iako nemamo more, opcije za rashladiti se su brojne od riječnih plaža do javnih bazena. Kontinentalna Hrvatska je odlična opcija i za one koji bi negdje skoknuli na vikend gdje mogu stići i autom. Što se tiče namještaja žao mi je što se ipak dobar dio iznajmljivača odlučuje za nov namještaj iako je nekadašnji namještaj rađen s puno više truda i pazilo se na svaki detalj. Upravo tako neki komad namještaja može učiniti razliku i odvojiti od generičkog uređenja interijera kojem smo svjedoci. Iako sam svjestan da moja kuća nije za bilo koga i da će se ipak dobar dio gostiju odlučiti za neki smještaj koji je sličniji njihovom domu, znam da će određena količina gostiju upravo zbog toga doći kod mene i biti mi zahvalni jer sam im priuštio to iskustvo”, dodaje.

Povratak na “tvorničke postavke”

Ako pitate ovog svestranog zaljubljenika u prirodu je li napokon došlo vrijeme da se svi nekako vratimo na “tvorničke postavke” i počnemo više cijeniti ono što nam je Majka priroda priuštila, Vedran je ovdje skroman i cijeni male korake. “Mišljenja sam da kao pojedinci ne možemo previše napraviti, ali ako svatko krene od sebe to je već dobar korak. Primjerice, uvijek ću radije odabrati bicikl ako je suho i temperature nisu u minusu, izbjegavam kupovinu jednokratnih proizvoda kad postoje oni koji se mogu više puta koristiti, preferiram kupovinu second hand odjeće i slično. Kad osjećamo da ono što radimo nije dovoljno, uvijek se možemo udružiti s istomišljenicima i pridružiti se konkretnim akcijama. Teško se možemo vratiti na tvorničke postavke, ali možemo djelovati odgovorno u skladu s prirodom. Također ono što je važno sebi priuštiti barem jednom mjesečno jest boravak u prirodi kako bismo se očistili od stresa svakodnevnog života i povezali s Majkom Prirodom”, zaključuje Biljkin otac, a vi pravac Luga za nadolazeći vikend.

PHOTOS BY: Privatni album / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.