Otkako je postavljena prva kanta za smeće u Parizu 1883. godine, njezina je upotreba postala obavezna, nitko nije mogao niti slutiti kakve ćemo imati globalne izazove povezane s otpadom svega stotinjak godina kasnije. Danas stvaramo sve više otpada koji zna biti izuzetno štetan, poput baterija, nekih vrsta plastike, tube od ljepila, kante od farbi, ulje od automobila, toneri od printera i drugo. Jedan od značajnih čimbenika koji su utjecali na smanjenje ukupnih količina nastalog komunalnog otpada u 2020. godini je pandemija COVID-19. Naime,  zbog značajnog smanjenja rada ugostiteljskih objekata i turističkih posjeta količina otpada u Hrvatskoj se smanjila.

Otpad nije smeće, on je resurs koji se može iskoristiti ponovno, ali ga je zato potrebno reciklirati. Recikliranje je proces obradbe otpada kako bi se dobile sirovine i energija za ponovno iskorištavanje i uporabu. Recikliranjem se smanjuje uporaba prirodnih resursa i energije, smanjuje se količina otpada, štiti se okoliš i otvaraju s nova radna mjesta.  No, neke predmete je teže reciklirati od drugih.

Elektronički otpad

Otpadni električni i elektronički uređaji i oprema sadrže plastiku, metale i slične materijale koji se mogu nakon recikliranja ponovo koristiti kao za izradu nekog novog proizvoda. Elektronsko recikliranje je jednostavan proces, ali samo pravilnim odlaganjem elektronike osiguravate njezinu mogućnost recikliranja. Elektronika koja se može lako reciklirati: audio i video uređaji, kamere, mobiteli, e-čitači i tableti, računalni periferni uređaji kao što su miševi i USB stickovi, povezani kućni uređaji, prijenosna računala, media playeri.

Metali: čelik i aluminij

Aluminijske i čelične limenke i spremnici lako se recikliraju, a to je vrlo korisno. Kada ih reciklirate, metali se sortiraju i tope za ponovnu upotrebu. Limenka od aluminija može se reciklirati, međutim, unutarnja strana limenke zna biti obložena plastikom. Kada se aluminij otopi, može se u potpunosti koristiti za ponovnu upotrebu bez gubitka čvrstoće. Osim toga, ponovna uporaba aluminija smanjuje potrošnju energije za 90% u odnosu na proizvodnju novog aluminija. Čelik se također može 100% reciklirati. Kada recikliramo čelik, uštede su ogromne. Recikliranjem samo jedne čelične ambalaže za hranu možete uštedjeti energiju jednaku korištenju žarulje duže od jednog dana.

Papir i karton

Proizvodi od papira jedan su od najčešće recikliranih proizvoda.  Recikliranjem ovih sirovima pomažemo spriječiti potrebu za sječom stabala iz koji se koristi celuloza potrebna za izradu papira. Kada recikliramo papir, karton, časopise i novine, tvornicama papira dajemo vlakna koja su potrebna za izradu novog papira. Papir se natapa kako bi se odvojila vlakna, koja se ponovno koriste u izradi papira.

Staklo

Razgradnja staklene ambalaže može trajati i do 5.000 godina, primjerci staklenih predmeta pronađeni su i u egipatskim grobnicama. Staklo se lako reciklira i u potpunosti se može reciklirati, ali prije nego što se odlučite baciti ga, pokušajte staklene predmete – poput staklenki, ponovno iskoristiti. Također, odvojite sve materijale koji čine ambalažu nekog proizvoda, a nisu staklo, prije nego što ga bacite. Ako se pak radi o proizvodu koji je sastavljen od više različitih materijala koje ne možemo sami odvojiti, potrebno ga je odnijeti u reciklažno dvorište, ista stvar je i s prozorskim staklima.

Plastika

Prilikom recikliranja plastike važno je da ona bude prazna i većinski čista. S obzirom na to da se plastika može pronaći gotovo svugdje na Zemlji, smanjenim korištenjem i pravilnim odlaganjem smanjujemo mogućnost zagađenja okoliša plastikom. Razlikujemo sedam vrsta plastičnih ambalaža, a to su: PET, HDPE, PDE, LDPE, PP, PS i ostalo.

1. PET plastika je u pravilu namijenjena za jednokratnu uporabu i najčešće se koristi. Višekratna upotreba se ne preporučuje zbog mogućnosti bakterijske kontaminacije. Višekratna upotreba se ne preporučuje zbog mogućnosti bakterijske kontaminacije.
2. HDPE plastika koristi se za izradu boca za deterdžent, sokove, ulja, igrački i slično. Ova vrsta plastike se najčešće reciklira, a smatra se i najsigurnijom vrstom plastike te je stoga pogodna za višekratnu uporabu.
3. PVC plastika ima široku upotrebu, a nusprodukt proizvodnje PVC-a su dioksidi, toksični kemijski  spojevi. Upravo zbog toga se ne preporučuje zagrijavati hranu upakiranu u PVC ambalažu, a ova vrsta plastike se vrlo rijetko reciklira.
4. LDPE plastika relativno je sigurna vrsta plastike za upotrebu. Može se reciklirati, iako se u praksi do sada to slabo provodilo. Od nje se izrađuju plastične vrećice, tkanina i namještaj.
5. PP plastika koristi se za izradu ambalaže za čips, jogurt, margarin i slično. U pravilu je čvrsta, lagana, može se reciklirati, ali se to vrlo slabo prakticira. Zagrijavanjem ove vrste plastike također se ispuštaju toksini.
6. PS plastika koristi se za proizvodnju plastičnog posuđa, kartona za jaja, CD i DVD kućišta, kućišta za detektore dima, izolaciju i drugo. Jedna od najčešće korištenih plastičnih vrsta. Zagrijavanje hrane u posuđu od polistirena se ne preporučuje zbog otpuštanja štetnog stirena. Može se reciklirati, no ta se praksa vrlo slabo provodi.
7. Ostala plastika je sva plastika koja nije prethodno obuhvaćena. To je heterogena skupina plastike za koju ne postoji općenito pravilo za recikliranje. U ovu skupinu pripada a i nova generacija lako razgradive plastike, napravljene od bio-polimera (npr. škroba), koja obično dolazi s oznakom „PLA” ili natpisom „biorazgradivo” pored simbola s brojem 7.

.