Istraživajući topljenje ledenjaka na Antartiku, dovelo je istraživače do zanimljivog i pomalo bizarnog otkrića. Pronašli su rijeku veličine 460 kilometara, dužu čak i od britanske Temze koja skuplja vodu iz podnožja antarktičke ledene ploče. Nevjerojatno otkriće objavljeno je u znanstvenom časopisu Nature Geoscience, a stručnjaci kažu da novootkriveni vodeni put i njegovi ogranci imaju potencijal značajno utjecati na način na koji led otapa. Istraživači koji stoje iza otkrića koristili su kombinaciju radarskih istraživanja iz zraka koja mogu proviriti kroz led, plus modeliranje protoka vode.
Veliko područje koje se ispituje uključuje led s istočnih i zapadnih ledenih ploča na Antarktiku, s vodom koja otječe u Weddellovo more. “Regija na kojoj se temelji ova studija sadrži dovoljno leda da globalno podigne razinu mora za 4,3 metra”, kaže glaciolog Martin Siegert s Imperial Collegea u Londonu u Velikoj Britaniji. “Koliko se tog leda otopi i koliko brzo, povezano je s tim koliko je skliska baza leda. Novootkriveni riječni sustav mogao bi snažno utjecati na ovaj proces”, dodao je stranim medijima.
Znanstvenici već dugo znaju da voda teče ispod ledenih ploča, a to se događa na dva načina: geotermalna toplina i trenje mogu otopiti ledene ploče ispod ledenjaka, dok duboke pukotine nazvane moulins mogu kanalizirati otopljenu vodu s površine do njezinog podnožja. Potonje se češće događa na Arktiku i Grenlandu, gdje postoje veće sezonske varijacije u debljini leda. Nova studija pokazuje da se na Antarktici dovoljno otapa u podnožju ledenih ploča da bi se stvorile rijeke. Ovi kanali slatke vode pod visokim pritiskom mogu zauzvrat ubrzati proces otapanja leda jer podnožje ledenjaka postaje manje stabilno, na mjestu gdje se susreće s morem.
Otkrića poput ovoga daju nam bolje razumijevanje temeljnih procesa, što znači da se mogu generirati precizniji modeli budućeg gubitka leda. Istraživači kažu da ako se stope otapanja na Antarktici nastave povećavati, a ljeta budu dovoljno topla da stvaraju površinsko otapanje i spomenuti moulins, to bi moglo imati značajan utjecaj na skrivene rijeke koje već postoje, potencijalno čineći ledeni pokrov ovdje više sezonskim, kao što je slučaj s Grenlandom.
Sada tim želi upotrijebiti tehnike koje su ovdje primijenjene i u drugim dijelovima kontinenta kako bi vidjeli što još znanstvenici možda ne znaju i koje još potencijalne rijeke mogu biti stvorene ispod leda. “Kada smo prvi put otkrili jezera ispod antarktičkog leda prije nekoliko desetljeća, mislili smo da su izolirana jedno od drugog”, kaže Siegert. “Sada počinjemo shvaćati da dolje postoje čitavi sustavi, međusobno povezani golemim riječnim mrežama, baš kao što bi mogli biti da na njima nema tisuća metara leda”, zaključuje Siegert.
