Prema Ujedinjenim narodima, godišnje se u svijetu potroši 1,3 milijarde tona hrane. Nešto se od toga izgubi zbog neučinkovitosti u prehrambenom lancu, ali također se troše velike količine jer se smatra da su proizvodi nekvalitetni, prešli datum planirane prodaje ili zato što se ostaci namirnica i nepojedeni obroci jednostavno odbacuju. Recikliranje takve bačene hrane nije novost. Ideja vjerojatno potječe iz vremena kada su ljudi prvi put došli na ideju da manje jestive komadiće večere koriste kao mamac u ribolovu. Danas postoje čitave industrije koje se vrte oko stvari poput kompostiranja ili korištenje otpada iz restorana za hranu za životinje, kao i pretvaranje biootpada u gorivo ili plastiku.
Tim sa sveučilišta otišao je korak dalje ne samo da ostatke hrane poput voća i povrća pretvori u nešto korisno, već ih i održava u jestivom obliku. Osnovna je ideja uzeti uobičajene ostatke, pomiješati s morskim algama, a zatim ih obraditi da bi se dobili materijali koji su jači od betona, ali još uvijek imaju okus izvornog materijala.
Koristeći tehniku izvorno razvijenu za izradu građevinskog materijala od drvnog praha, istraživači su uzeli ostatke hrane uključujući morske alge, lišće kupusa, korice naranče, luka, bundeve i banane, sušili ih u vakuumu, a zatim ih usitnili. Dobiveni prah zatim je pomiješan s vodom i začinima, a onda prešan u kalup na visokoj temperaturi. Dobiveni su različiti materijali, od koji su neki imali veću čvrstoću od betona, ali su ipak ostali jestivi i zadržali svoj okus. Unatoč tome je je ostao jestiv, materijal nije podložan truljenju, gljivicama i insektima tijekom razdoblja ispitivanja od četiri mjeseca. Čak i dodavanje šećera i soli nije utjecalo na čvrstoću materijala, iako se nisu svi ostaci pokazali idealnima.
“Izuzev uzorka izvedenog iz bundeve, svi su materijali premašili našu ciljnu čvrstoću”, rekao je Kota Machida, viši suradnik na sveučilištu. “Također smo otkrili da se lišće kineskog kupusa, koje je stvorilo materijal tri puta jači od betona, može miješati sa slabijim materijalom na bazi bundeve kako bi se dobilo učinkovito pojačanje.”
S obzirom na to da otpad od hrane predstavlja globalno financijsko opterećenje i štetu za okoliš, presudno je razviti metode za recikliranje ostataka hrane. Korištenje ovih tvari za pripremu materijala koji su dovoljno jaki za građevinske projekte, ali ujedno održavaju jestivost i okus, otvara vrata širokom spektru kreativnih primjena ove tehnologije.
