Od malena smo šljokice smatrali predivnim svjetlucavim ukrasom koji smo koristili na licu, odjeći ili doslovno na bilo čemu drugome ne znajući kakvu štetu čine okolišu. S obzirom na to da su napravljene od toksičnih i neodrživih materijala te doprinose zagađenju plastikom, svima bi već trebalo biti jasno da je ovo nešto što bismo trebali izbaciti iz upotrebe. No dobra vijest je da nam dolazi zamjena napravljena na održivi način. Nedavno su istraživači sa Sveučilišta Cambridge pronašli način da od celuloze, glavnog građevnog elementa staničnih stijenki u biljkama, voću i povrću, naprave održive, netoksične, veganske i biorazgradive šljokice koje su sjajne kao i one originalne. 

Ove nove održive šljokice su napravljene od nanokristala celuloze koji mogu lomiti svjetlost na takav način da stvaraju živopisne boje. Isti fenomen u prirodi proizvodi neke od najsjajnijih boja poput onih na krilima leptira ili paunovog perja, a rezultira nijansama koje ne blijede. Koristeći tehnike samosastavljanja koje omogućuju celulozi da proizvodi filmove intenzivnih boja, znanstvenici kažu da bi se njihovi materijali mogli koristiti za zamjenu plastičnih svjetlucavih čestica i sićušnih mineralnih pigmenata koji se naširoko koriste u kozmetici i na taj način smanjiti otpad u kozmetičkoj industriji.

“Konvencionalni pigmenti, poput vaših uobičajenih šljokica, ne proizvode se održivo”, rekla je autorica studije profesorica Silvia Vignolini s Kemijskog odjela Yusuf Hamied u Cambridgeu. “One ulaze u tlo, ocean i doprinose ukupnoj razini onečišćenja. Potrošači počinju shvaćati da, iako su šljokice zabavne, one također imaju stvarnu štetu za okoliš.” Vignolinijeva istraživačka skupina već dugi niz godina izdvaja celulozu iz drvene mase i pretvara je u sjajne, šarene materijale, koji se mogu koristiti za zamjenu otrovnih pigmenata koji se koriste u brojnim potrošačkim proizvodima, poput boja i kozmetike.

Iako neke šljokice na biljnoj bazi već postoje, obično su omotane u materijale poput aluminijske ili plastične polimerne folije koje im daju sjaj ili premaze koji se ne razgrađuju. Vrlo rijetko će takve biljne šljokice imati idealne uvjete za kompostiranje da bi se u potpunosti razgradile. Drugi problem je što tinjac (mica) i titanijev dioksid, minerali koji se koriste u “prirodnim šljokicama”, imaju svoje negativne strane. Poznato je da rudarenje mice iskorištava djecu za rudarenje, dok je titanijev dioksid zabranjen u Europskoj uniji zbog svojih potencijalno toksičnih, kancerogenih učinaka, osobito ako se probavi. Istraživači sa Sveučilišta Cambridge kažu da njihove šljokice na bazi celuloze rješavaju sve ove probleme i daju održiviju alternativu. Iako su prvi komadi ovih šljokica napravljeni od drvene mase, istraživači navode da se može koristiti bilo koji biljni proizvod s lako izvađenom celulozom, poput pamuka ili čak otpadnih proizvoda poput kore manga ili banane. A budući da je napravljen samo od celuloze, siguran je i za našu probavu u slučaju da se proguta.

Osim svega navedenog, proces ovakve proizvodnje šljokica je daleko manje energetski intenzivan od konvencionalnih metoda. “Vjerujemo da bi ovaj proizvod mogao revolucionirati kozmetičku industriju pružajući potpuno održiv, biorazgradiv i veganski pigment i svjetlucanje”, rekla je Vignolini. Iako je daljnja optimizacija procesa još uvijek potrebna, istraživači se nadaju da će u narednim godinama osnovati tvrtku koja će svoje šljokice učiniti komercijalno dostupnima.