Lidia Boševski je nakon završene Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu diplomirala na Tekstilno tehnološkom fakultetu. Nakon dugo godina slikanja i niza samostalnih izložbi, osjetila je potrebu izražavati se kroz opipljivi medij, pa posljednjih 20 godina oblikuje i spaja glinu s različitim prirodnim materijalima. Lidia glinu – čistu, primitivnu i bezobličnu stvar – koristi kao bazu kako bi izradila unikatne predmete.
Ljubav prema glini rodila se spontano u pokušaju da izradi glineni prototip šalica koje je dizajnirala zajedno sa suprugom, a danas izrađuje različite predmete od gline. Ponekad su to skulpturalni objekti, eksperimentalni ili uporabni predmeti. Vode ju znatiželja, istraživanje i sam materijal. Iako nije u mogućnosti isključivo koristiti pronađene materijale za izradu glinenih predmeta jer bi, kako kaže, za to trebala dodatni prostor, kombinira i koristi lokalne materijale koliko god je to moguće kod građenja, a za glazure isključivo koristi prirodne materijale koje je pronašla.
Proces izrade uvijek započinje sakupljanjem materijala po koji često ide ciljano kad pronađe neki zanimljiv lokalitet, ali i slučajno šetajući prirodom i na putovanjima. Zanimaju ju sve vrste glina, kamena, pijeska, pjeskovitih glina, humusa i mulja koje koristi kao aditive za tijelo gline, kao površinsku doradu ili prirodne glazure. Materijale skuplja po cijeloj Hrvatskoj, pa danas posjeduje arhivu od otprilike 150 različitih vrsta materijala.
Prošle godine je održala izložbu Materia u Tehnološkom Muzeju Nikola Tesla gdje je predstavila nevjerojatno bogatstvo lokalnih resursa, a njezina je izložba nagrađena ULUPUH-ovom nagradom za najbolju izložbu 2021. godine. “Prikazala sam uz cijelu arhivu sakupljenih materijala, prirodne i paljene uzorke, paletu boja glina, paletu prirodnih glazura te radove koji prikazuju njihove mogućnosti upotrebe i transformacija na visokim temperaturama”, kaže Lidia.
Zbog potrebe da prirodi nešto vrati, da prenese poruku i doprinese osvještavanju zajednice, pokrenula je projekt pod nazivom Mare modul, a kako bi realizirala projekt, surađivala je s još devet umjetnika. Cilj ovog projekta je izraditi podvodna staništa, odnosno umjetničke objekte od keramike većih dimenzija koji bi poslužili kao podloga na koju i u koju će se naseliti različiti organizmi. “Od same ideje do definiranja koncepta bilo je potrebno više od dvije godine jer su se kristalizacijom nametala razna pitanja. Bilo je nužno proučiti kako živi život pod morem, što je bitno da bi se privukla flora i fauna, da li se postavljanjem keramičkih objekata remeti na bilo koji način životni lanac podmorja, koja lokacija je smislena…”, ističe.
Razgovarala je s nekolicinom biologa i naposljetku upoznala Tatjanu Bakran Petricioli i Donata Petricioli koji danas čine znanstveni dio tima ovog projekta. Osim znanstvenika koji su pomagali oko pronalaska lokacije i koji su pratili razvoj života na staništima tijekom tri godine, za realizaciju projekta bilo je bitno uključiti više umjetnika kako bi mogli svojim različitim senzibilitetima izraditi raznovrsna staništa. Izvor inspiracije za izradu ovih objekata je bio podmorski svijet, a raznolikost struktura, tekstura, varijacije oblika i odabir gline otvaraju mogućnost privlačenja veće bioraznolikosti. Obrastanje keramičkih struktura organizmima potaknut će dolazak i trajni boravak drugih organizama, koji su na tom području znatno prorijeđeni ljudskim aktivnostima.
Projekt je uključen u međunarodni znanstveni projekt MERCES: “Obnova morskih ekosustava u promjenjivim EU morim” Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kojeg vode izv. prof. dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli i dr. sc. Silvija Kipson. Povezivanje umjetničkog projekta MARE MODUL i znanstvenog projekta MERCES predstavlja sinergiju umjetnosti i znanosti u promociji nužnosti brige o okolišu. Želja je ovom izložbom odaslati poruku široj javnosti o važnosti morskih staništa za ljude i potrebi njihova očuvanja te povećati svijest ljudi o rastućem problemu degradacije morskih staništa te mogućnostima njihove obnove.
Izložba je prikazana u Zagrebu-Tehnički muzej Nikola Tesla, Rijeci- Galerija Juraj Klović i Kraljevici – Dvorac Frankopan. Nakon Rijeke, radovi s izložbe su se trajno položili u podmorje ispred Kluba podvodnih aktivnosti Adria u Kraljevici, na dubinu od 15 do 20 m. Projekt je dobio ULUPUH-ovu nagradu za najbolju izložbu 2018. godine.
