Australski Veliki koraljni greben možda nikada ne bi nastao da nije bilo formiranja golemog otoka temeljenog uglavnom na pijesku. K’gari, također poznat kao otok Fraser, ima čast biti najveći pješčani otok na svijetu, koji se prostire na oko 1700 četvornih kilometara nedaleko od jugoistočne obale Queenslanda.
Zajedno s obližnjom pješčanom masom Cooloola, masa šumovitih dina i plaža čini neslužbenu bazu golemog grebena koji se nalazi na njegovom sjeveru. Da se ova zemaljska tzv. ‘lansirna rampa’ nikada nije formirala, istraživači misle da bi mase pijeska nošene oceanskim strujama duž obale prema sjeveru dospjele točno na mjesto gdje se sada nalazi greben. Pijesak bogat kvarcom ima način gušenja sedimenata bogatih karbonatima, koji su neophodni za razvoj koralja. Kako tvrde stručnjaci, bez K’garija na putu usmjeravanja sedimenta s kontinentalnog pojasa u dubine, uvjeti ne bi bili pogodni za formiranje najvećeg koraljnog grebena na svijetu.
Veliki koraljni greben ima poprilično zbunjujuću priču o nastanku. Nastao je tek prije pola milijuna godina, dugo nakon što su stvoreni uvjeti za rast koralja. K’gari bi mogao biti izgubljeni dio slagalice za kojim tragaju istraživači. Analiza i datiranje pijeska s brojnih dina na 123 kilometra dugom otoku sugeriraju da je kopnena masa nastala prije 1,2 do 0,7 milijuna godina, samo nekoliko stotina tisuća godina prije nastanka Velikog koraljnog grebena. Prisutnost otoka vjerojatno je skrenula struje prema sjeveru, objašnjavaju istraživači, pružajući južnim i središnjim dijelovima velikog koraljnog grebena svojevrsnu odgodu koja im je bila potrebna da počnu uzgajati tisuće kilometara koralja.
Sami K’gari i Cooloola nastali su nakupljanjem pijeska i sedimenta s juga. Usred razdoblja stvaranja leda i fluktuirajućih razina mora, istraživači sumnjaju da je sediment diljem svijeta ‘iznenada’ postao izložen. U uzastopnim razdobljima otapanja leda i porasta oceana, taj je sediment zahvatio strujanje. Duž istočne obale Australije to je vjerojatno značilo dugačku traku zemlje i pijeska prema sjeveru koja je pratila kontinentalni pojas. Padina uz južnu obalu Queenslanda, međutim, čini savršeno mjesto za nakupljanje sedimenta, a to je upravo mjesto gdje se nalaze K’gari i Cooloola.
Malo južno od pješčanih masa, koraljni grebeni nedostaju. Ako su istraživači u pravu, to je vjerojatno zato što su sjeverne struje ovdje prejake. K’gari i Cooloola prekidaju širenje na velike udaljenosti, zaustavljajući pijesak bogat kvarcom da zaguši razvoj grebena. “Prije nego što se otok Fraser razvio, obalni promet prema sjeveru ometao bi razvoj koraljnog grebena u južnom i središnjem Velikom koraljnom grebenu”, pišu istraživači. Zapisi o sedimentima s južnog Velikog koralnog grebena podupiru ovu ideju. Prije otprilike 700 000 godina, čini se da je došlo do povećanja sadržaja karbonata u sedimentu u ovoj regiji.
Sada su također potrebna istraživanja grebena sjevernije, ali čini se da najmanje dvije trećine Velikog koraljnog grebena duguje svoje postojanje zidu od pijeska na jugu. “Razvoj otoka Fraser dramatično je smanjio opskrbu sedimentima na kontinentalnom pojasu sjeverno od otoka. Ovo je omogućilo rašireno formiranje koraljnog grebena u južnom i središnjem Velikom koraljnom grebenu i bio je nužan preduvjet za njegov razvoj”, zaključuju autori studije.
