Na morskom je dnu postavljeno šest skulptura lica koje je dizajnirao Jason deCaires Taylor kako bi potaknuo povratak morskog života na  područje u blizini francuske obale u Sredozemnom moru. Visoke su dva metra i postavljene su na dubinu od oko tri metra ispod površine, a svaka skulptura je izrađena od PH neutralnih komada i površina je teksture idealne za stvaranje domova, uzgajališta i skloništa za različite morske vrste. Potopljena izložba smještena je na posidoniji, travi koja pokriva morsko dno. Ona inače tvori velike podvodne livade koje su važan dio morskog ekosustava. Morsku travu mnogi nazivaju “pluća oceana” jer može generirati ogromne količine kisika, a čamcima nije dozvoljen pristup ovom području kako ne bi sidrima oštetili travu i kako bi ronioci mogli nesmetano istraživati.

Razvoj ovog projekta trajao je četiri godine, a mjesto je nekoć bilo prepuno krhotina od starih motora ili cjevovoda. Tek nakon što je očišćeno dno, postavljen je muzej.
Portreti su rađeni po uzoru na članove lokalne zajednice pa se tako među njima može pronaći portret 80-godišnjeg ribara Mauricea i devetogodišnjeg školarca.

Maske su podijeljene na dva dijela. Strana okrenuta prema obali je “moćna i veličanstvena”, dok strana okrenuta prema oceanu pokazuje “krhkost i propadanje”. Za kipara Jasona deCairesa Taylora njegovo je djelo zamišljeno kao metafora oceana.
“S kopna vidimo površinu, mirnu i spokojnu ili moćnu i veličanstvenu. Međutim, ispod površine se nalazi krhki ekosustav – onaj koji je tijekom godina kontinuirano degradiran i zagađen ljudskom aktivnošću”, rekao je za strane medije.

Ovo je njegova prva instalacija u Sredozemnom moru, ali britanski umjetnik već je ranije stvarao umjetnička djela prilagođena oceanima i danas se smatra najpoznatijim “podvodnim” umjetnikom na svijetu. “Generalno, moj cilj je promijeniti naš odnos prema moru“, kaže umjetnik. Objašnjava da često razmišljamo o tropskim mjestima poput koraljnih grebena kada je u pitanju očuvanje, ali i da druga manje očita mjesta mogu biti jednako lijepa i bioraznolika.

“Svaka lokacija imala je različita okruženja i izazove. U Norveškoj je bilo jako hladno i nisam htio zaroniti u smeđi fjord. Ali kada sam otišao pod vodu, vidio sam obilje života u moru. Čak sam vidio i galebove kako rone pod vodom”, objašnjava.

Plaštenjaci i školjke već su se pričvrstili za podnožje ovih skulptura i mogli bi pomoći u čišćenju vode na području zagađenom raznim industrijama. Znanstvenici će pratiti razvoj flore i faune koju će privući skulpture. Kipar dodaje kako je ideja da svaki od radova bude prekriven raznim morskim vrstama, a upravo se to dogodilo s prethodnim projektima. Primjerice, na Kanarskim otocima, deCaires Taylor kaže da je rad s lokalnim sveučilištem pokazao porast biomase za 200 posto i otkrio da umjetnost pomaže u zaštiti morskog dna od jakih struja.
Skulpturama se može pristupiti ronjenjem, a cilj je posjetitelje osvijestite o brizi za život u moru.