Nevidljiva kiša, bez okusa i mirisa, bila je predmet istraživanja novozelandskih znanstvenika. Otkrili su da je riječ o posebnoj plastičnoj magli, zaprašivanju s oko 74 tone mikroplastike na godišnjoj razini. Za ilustraciju, to je kao tri milijuna plastičnih boca koje padnu na grad, piše Science Alert. Zabrinjavajući su to podatci jer je riječ o većoj količini zaprašivanja nego li u Londonu, Hamburgu ili Parizu, dakle puno većim gradovima od Aucklanda. Nevidljivi pljusak koji se opasno zanemaruje mogao bi biti naznaka velikog problema. Naime, istraživanje je pokazalo da se svakodnevno u prosjeku nakupi oko 5000 čestica mikroplastike po kvadratnom metru krovova u Aucklandu.
Uz pomoć posebne staklenke i lijevka znanstvenici su prikupili mikroplastiku, a potom ju analizirali. U uzorcima su pronašli osam različitih vrsta plastike koja se prenosi zrakom. Najbrojnije su bili polietilen (PE), koji se koristi u vrećicama i bocama s mješovitom robom, polikarbonat (PC), koji se koristi u zaštitnoj opremi i medicinskim uređajima, i polietilen-tereftalat (PET), koji se koristi u pakiranju hrane i pića. Većina čestica uhvaćenih tijekom eksperimenta bila je veličine između 10 i 50 mikrometara. Riječ je o plastičnim fragmentima, a samo 3 posto bilo je veće od 100 mikrometara.
Skuplja se u dišnom sustavu
Inače ne postoji standardna metodologija za identifikaciju mikroplastike u zraku, što znači da se svaka studija provodi na drugačiji način. S obzirom na to da se sposobnost znanstvenog mjerenja najsitnije plastike u zraku nastavlja poboljšavati, znanstvenici su primijetili i puno više tih čestica koje su posvuda oko nas. Početna znanstvena istraživanja ljudskih pluća sugeriraju da mikroplastika čak cirkulira u našem dišnom sustavu, no još uvijek nije potpuno poznat učinak na zdravlje ljudi, međutim poznato je da što je manji plastični fragment ili vlakno, veća je vjerojatnost da će prijeći u ljudske stanice kroz dišni sustav,
Otkriveno je da je veliki utjecaj na nevidljivu kišu imao i vjetar. Naime, rezultati istraživanja upućuju na to da je plastika u zraku koja pluta oko Aucklanda u određenoj mjeri i podignuta vjetrom i valovima na obali. To bi objasnilo podatak da je u Aucklandu više plastike u zraku nego li u Njemačkoj ili Velikoj Britaniji. No čak i u kontinentalnoj unutrašnjosti plutajući mikrozagađivači i dalje su velik problem. Znanstvenici su 2021. godine upozorili da je mikroplastika koja se prenosi zrakom toliko sveprisutna u atmosferi da vjerojatno već sad ima utjecaja na klimatske promjene na Zemlji. U budućnosti, ako koncentracije nastave rasti, čestice bi mogle pogoršati efekt staklenika apsorbirajući i raspršujući svjetlost i toplinu. Buduće istraživanje treba točno kvantificirati koliko plastike udišemo.
