Danima smo bili u nekom stanju poluhipnoze, kao u filmovima katastrofe. To je strah pomiješan s tugom, neizvjesnosti i nevjericom. Samo čekate kada ćete se probuditi i odahnuti da je sve to bio samo ružan san. Mislim da je većina proživljavala upravo ovo kao i mi, prisjetila se Larisa Bosnić Kovačević, žena čija je obitelj, pokazat će se kasnije, postala svojevrstan simbol borbe za svog kućnog ljubimca, ravnopravnog člana obitelji koji je nestao u petrinjskom potresu.

Danas, 826 dana kasnije, Larisa i dalje neumorno traga za svojim Hachijem, japanskom akitom koja je njihovoj obitelji donosila samo veselje. Netko drugi možda bi odustao, odmahnuo rukom i rekao da je to samo pas. Ali Hachi nikada nije bio samo pas.

Zato Larisa i danas, više od dvije godine kasnije, i dalje vjeruje da će njeno klupko veselja pronaći put kuće.

“Sve što radimo je potpuno spontano. Hachi je bio naša obitelj, odrastao je s nama i prolazili smo sve dobro i loše zajedno. I kada posustanemo, sjetimo se da bi on dao život za nas. Najmanje što možemo učiniti je boriti se da saznamo istinu i dovedemo ga kući“, iskreno je rekla.

Ucjene i prijeteći pozivi 

No, borba da saznaju istinu poprilično je teška.

I dok se lavina dobrote i čiste ljubavi slijevala na ulice Petrinje, Siska i Gline, nudeći pomoć i spašavajući živote, bilo je i onih koji su tragediju potresa iskoristili. Zbog priče o Hachiju Larisina je obitelj dobivala i prijeteće pozive u gluho doba noći.

“Prvo smo napravili grupu na Facebooku, ali zaista nismo očekivali toliki odaziv. Počeli su nam se javljati ljudi iz cijele Hrvatske, a onda i šire. Većina tih divnih ljudi bili su ljubitelji životinja koji su suosjećali s nama. Naravno, bilo je i onih s ne tako dobrim namjerama“, kaže Larisa.

Ucjenjivali su ih ljudi koji su samo željeli dobiti novčanu nagradu koju je obitelj Bosnić Kovačević namijenila poštenom nalazniku. Lažno se predstavljajući, tvrdili su da su dio moćnih udruga ili tajnih službi, a kako su u tim situacijama čeznuli za bilo kakvom informacijom o Hachiju, Larisina je obitelj vjerovala.

“Zbog njih smo dobivali prijeteće pozive u pola noći, doživljavali javni linč na Facebooku jer su ljudi vjerovali u njihove sulude teorije. Srećom, puno je više onih koji su zdravorazumski sami zaključili što je istina. Nažalost, otežali su nam potragu za Hachijem. Trošili smo energiju na nepotrebno dokazivanje istine. Sad, razmišljajući s nekim odmakom, i nije bilo tako strašno. Ali tad, dok su nas ljudi zivkali u pola noći i prijetili; govorili i pisali užasne stvari o nama – bilo je jako stresno razdoblje“, objasnila je Larisa.

Kako objasniti sinu da nema psa?

Najteže je bilo objasniti djeci gdje je Hachi.  Sinu je, kaže nam Larisa, dugo trebalo da prihvati činjenicu da jednostavno nemaju odgovor na pitanje gdje je pas ni hoće li se vratiti. No, ona i suprug Dino uvjereni su da će doći dan kada će Hachi ušetati u njihovo dvorište. Za njih nema druge opcije, svjetlo nade u njihovom domu nikada se neće ugasiti.

Priča o tome kako je jedan pas iz jednog malog urušenog grada ujedinio regiju postala je simbol borbe za svog kućnog ljubimca. Da to nije “samo pas” ili “samo mačka” i da ne možemo odmahnuti rukom na prava životinja i njihov status u našim domovima. Ipak, Larisa kaže da o tome uopće ne razmišlja na takav način.

“Mi smo obični mali ljudi, koji živimo sasvim normalnim životom. Nikad nismo htjeli publicitet niti neku popularnost. Sve bi to bez razmišljanja, istog trena zamijenila da je Hachi kraj nas sada. On nije jedini pas koji je nestao za vrijeme potresa. Bilo je tu na stotine drugih. Samo je, eto Hachi, igrom slučaja postao poznatiji, ni sama ne znam zašto. Utjeha nam je što se zahvaljujući njemu i grupi, dosta pasa uspjelo vratiti svojim vlasnicima”, objasnila je.

Novčana nagrada 

Za nju je Hachi je simbol zajedništva i ljubavi svih onih koji su se povezali na kulisi čiste katastrofe. Volonteri, hitne službe, dobri ljudi koji su nesebično pomagali.

“Oni su dali nadu za bolje sutra i vratili vjeru u čovječanstvo. A Hachi je samo jedan mali djelić te cijele priče.”

Larisa se iskreno zahvaljuje svima koji su na bilo koji način pomogli. Naglašava da i dalje nude novčanu nagradu za informaciju koja će ih dovesti do Hachija. Obratiti im se možete i anonimno ili putem treće osobe u Facebook grupi “Traži se Hachi” ili na broj telefona:

Larisa: 091/503-0475

Dino: 099/6721-765