Mi smo iz male zemlje, ali sve što radite u znanosti je globalno. Ponosan sam i zadovoljan, ali to zadovoljstvo traje neko vrijeme pa se vratite dalje svome radu, kao i u svakom poslu, rekao nam je Ivica Vilibić s Instituta Ruđer Bošković. Jedan je od autora globalne simulacije o utjecaju erupcije supervulkana na tsunamije u moru. Naime, u suradnji s njemačkim kolegama, naši su istraživači s Instituta Ruđer Bošković, napravili istraživanje koje je objavljeno u prestižnom časopisu Bulletin of the American Meteorological Society.

Izradili su, kako je rekao Vilibić, simulaciju akustičko-težinskog vala u atmosferi i valova tsunamija u moru koji mogu nastati kao posljedica vulkanske erupcije.  “Uz pomoć naprednih globalnih modela atmosfere i mora, reproducirali smo sam događaj i verificirali ga globalnim mjerenjima. Potom smo načinili studiju osjetljivosti, mijenjajući brzinu udarnog vala koji je obilazio Zemlju”, objasnio je.

Zajedno s kolegama, nekoliko je mjeseci rada iza njega. S izradom su počeli gotovo odmah nakon erupcije vulkana Hunga Tonga-Hunga Ha’apai, a studiju su poslali još u srpnju.

Snažna erupcija vulkana može izazvati udarni val u atmosferi, koji može više puta obići Zemlju brzinom zvuka te tako stvoriti valove od deset metara. Riječ je udaru iznimne snage, toliko jakom da ga se može čuti na udaljenostima od tisuću i više kilometara. Takav udar čuo se nedavno i u Jadranu, kada se u siječnju ove godine dogodila eksplozija podmorskog vulkana . Upravo takav udar bio je predmet istraživanja znanstvenika.

Iako se udar čuo i kod nas, znanstvenik kaže da naše područje nije toliko opasno, ali oprezan je i ističe: “Jadran nije toliko ugrožen jer nije stvar u veličini vulkana, kao primjerice Etne na Siciliji koja je slična Mauna Loi koja je nedavno erumpirala. Puno je opasniji vulkan nekoliko desetaka kilometara od Napulja, koji je erumpirao snažno kao Hunga Tonga-Hunga Ha’apai u Pacifičkom oceanu. Smatra se da je i on utjecao na izumiranje neandertalaca, to je još uvijek predmet istraživanja. Ima onih vulkana koji lakše izbacuju lavu i samim time manje su opasni. S druge strane, ima i ovih agresivnijih”, kaže nam Vilibić.

Jedna od autorica, Cléa Denamiel, dodala je da ih je zanimalo koliko visoki mogu biti valovi tsunamija u idealnim okolnostima te koliko su uvjeti za vrijeme eksplozivne erupcije bili blizu takvim uvjetima.  Ako atmosferski val putuje brzinom od oko 210 metara u sekundi, valovi meteoroloških tsunamija stvoreni tim valom mogu na pojedinim obalama dosegnuti visinu od 10 metara, dok bi na 7 posto svih svjetskih obala visina dolaznog vala prelazila 1 metar.

Ovakvi se događaji zbiju jednom u nekoliko stotina ili čak tisuća godina, no znanstvenici redovito prate svaki vulkan. Prati se dizanje i spuštanje zemljine kore, a uz pomoć posebnih instrumenata bilježi se svaka promjena. U Hrvatskoj, kaže Vilibić, također imamo neke instrumente. “To nije toliko skupo i opremljeni smo dobro, ali ističem da to nije za ove planetarne događaje. Za takvo što ipak nemamo kapaciteta. To su primjerice sustavi dojave koje ima Japan za potrese i tsunamije.”