Jedna od najvećih kontroverzi vezanih uz održivost Olimpijskih igara, natjecanje je iz surfanja koje se održava na Tahitiju, u Teahupo‘ou, čak 16.000 km udaljenom od Pariza. Osim što se kritizirala udaljenost, putovanje avionom natjecatelja i eventualne publike, predmet kritika, ali i razlog prosvjeda tamošnjeg lokalnog stanovništva bio je toranj s kojeg se ocjenjuju natjecatelji.
S obzirom na to da su valovi za surfanje udaljeni od obale, olimpijski suci trebaju biti smješteni usred zaljeva, a drveni toranj koji je ondje stajao više od dva desetljeća, kako su utvrdili organizatori, nije zadovoljavala sigurnosne standarde. Prvotni plan, koji je dignuo na noge aktiviste, bilo je postavljanje aluminijskog tornja, na tri kata, s toaletima, klimatizacijom i kapacitetom od 40 osoba.
Lokalno stanovništvo, surferi i aktivisti za zaštitu okoliša, kako piše Euronews, zabrinuli su se je im je bilo očito da bi izgradnja ovakvog zdanja mogla oštetiti koraljne grebene koji održavaju tamošnji ekosustav, ali i utječu na kvalitetu valova.
U listopadu prošle godine pokrenuta je peticija kojom prosvjednici traže odustajanje od podizanja tako velikog tornja, i traže da se koristi originalni drveni toranj. Peticijom je prikupljeno više od 250.000 potpisa iz cijelog svijeta, uključujući jednog od najuspješnijih profesionalnih surfera svih vremena, Kellyja Slatera.
Nakon ovih prosvjeda, organizatori odlučuju izgraditi manji i lakši toranj koji će također temelje imati u grebenu, ali oni neće biti tako duboki kao u prethodnoj verziji građevine. U prosincu stanovnici Tahitija prijavljuju da je došlo do oštećenja grebena tijekom gradnje pa su radovi na novome tornju obustavljeni.
Surferi su također izjavili kako “neće podržati izgradnju novog aluminijskog tornja, a bila su predložena i ekološka rješenja, poput izgradnje tornja na kopnu ili korištenja digitalnih kamera na drvenom tornju. Organizatori su to odbili, tvrdeći da suci ne bi imali dovoljno dobar pregled s obale.
Na kraju, kompromis je postignut sklopivim tornjem, s kapacitetom od 25 do 30 osoba, koji će se maknuti kada završi natjecanje u surfanju. Neke aktivističke skupine i dalje smatraju kako ni ovo nije ekološko rješenje, dok su drugi zadovoljni jer koraljnim grebenima nije nanesena veća šteta.