Svjetska meteorološka organizacija (WMO) kaže da je njezino novo izvješće do sada najopsežniji pregled smrtnosti i ekonomskih gubitaka izazvanih vremenskim ekstremima. Istraživanje uključuje oko 11.000 katastrofa koje su se dogodile u razdoblju od 1979. do 2019. godine, uključujući velike katastrofe, poput suše u Etiopiji 1983., koja je bila najsmrtonosniji događaj s 300.000 smrtnih slučajeva, i uragana Katrina iz 2005. koji je bio najskuplji, s gubicima od 138,5 milijardi eura. Izvješće pokazuje ubrzavajući trend, pri čemu se broj katastrofa povećao gotovo pet puta od 1970-ih do posljednjeg desetljeća, što ukazuje na to da su ekstremni vremenski događaji sve učestaliji zbog globalnog zatopljenja. Osim klimatskim promjenama, WMO pripisuje rastuću učestalost i poboljšanom izvješćivanju o katastrofama.

Troškovi takvih događaja su također porasli sa 148,4 milijarde eura 1970-ih na 1,16 bilijuna eura 2010-ih kada su oluje poput Harveyja, Marije i Irme razorile Sjedinjene Američke Države. “Ekonomski gubici rastu s povećanjem izloženosti”, kaže u predgovoru glavni tajnik WMO-a, Petteri Taalas. No, iako su opasnosti postale sve skuplje i sve češće, godišnji je broj smrtnih slučajeva pao s više od 50.000 u 1970 -ima na oko 18.000 u 2010., što ukazuje na to da se bolje planiranje isplatilo. “Poboljšani sustavi ranog upozoravanja na više opasnosti doveli su do značajnog smanjenja smrtnosti”, dodaje Taalas.

Više od 91 posto od 2 milijuna smrtnih slučajeva dogodilo se u zemljama u razvoju, prema izvješću, u kojem se navodi da samo polovica od 193 članice WMO-a ima sustave ranog upozoravanja s više opasnosti. “Teške praznine” u vremenskim opažanjima, osobito u Africi, također narušavaju točnost ovih sustava ranog upozoravanja. WMO se nada da će se izvješće, koje daje detaljnu regionalnu podjelu, koristiti za pomoć vladama u razvoju politika za bolju zaštitu ljudi i planeta.