Stoljećima su kazališta služila kao mjesta na kojima su se ljudi okupljali zbog uzbuđenja predstava uživo i razmišljali o tome što znači biti čovjek. Kako se nastavljaju razvijati kao odgovor na hitne društvene, političke i ekološke probleme koji se tiču naše zajedničke čovječnosti, kazališta otvaraju nove mogućnosti povezivanja i interakcije koje podsjećaju gledatelje da nikada nismo u potpunosti odvojeni od scena kojima svjedočimo, bilo onih na kazališnim daskama ili u svakodnevici.
Ekološke teme u kazalištu postale su toliko uobičajene da se razvila jedna potpuno nova grana dramaturgije – zelena dramaturgija. Novi pojam kreirala je američka kazališna kuća The Oregon Shakespeare Festival, a cilj je baciti svjetlo na probleme s kojima je suočena priroda i kroz predstavu angažirati publiku da shvati da, iako ne može kontrolirati prirodu, može kontrolirati svoj osobni utjecaj na nju.
Jedna predstava koja se bavim takvim temama je nova predstava “Klima” autorice i izvođačice Martine Granić koja će biti (pret)premijerno izvedena u Zagrebačkom plesnom centru 11., 12. i 13. veljače u 20 sati. Klima je multimedijska plesna predstava. Dnevnik je osobnih promišljanja o klimatskim, socijalnim i ekonomskim promjenama u vremenu netolerancije, tehnokracije, zagađenja okoliša i osmišljavanja života na drugim planetima. Povezuje nas s nadnaravnom snagom prirode, njezine ljepote i kreacije, stoji u priopćenju. Kroz plesnu predstavu postavlja se nekoliko pitanja – Je li priroda samo scenografski simulakrum dolazeće virtualne realnosti ili je ipak nešto veće od nas samih? Je li njezina razorna moć istovremeno i njezino jedino oružje u očuvanju od posljedica civilizacijskog napretka? Mogu li nas njezina ljepota i snaga potaknuti na ponovno povezivanje s prirodnim načelima postojanja?
