Održivi dizajn postaje sve rasprostranjeniji u inženjerstvu mostova, posebno tamo gdje se mora integrirati jaz između prirode i urbanog uređenja. Međutim, iako neki mostovi potiču povećani promet i onečišćenje, dok istovremeno doprinose rastućoj količini otpada u građevinskom sektoru, drugi se mogu prilagoditi promicanju biološke raznolikosti, ograničavanju potreba za održavanjem i promicanju zdravijeg načina života. Ali kako održivi projekti mostova mogu nadahnuti budućnost inženjeringa? Razmišljajući o inovativnim i održivim dizajnima mostova, možda ćete se iznenaditi kada otkrijete da su najbolji primjeri oni starih Rimljana, koji su bili majstori inženjerstva. Iako klimatske promjene nisu bile u prvom planu rimskim inženjerima, njihov rad nadahnjuje njihove moderne kolege u razumijevanju kako proizvesti strukture koje će izdržati test vremena.
Dugovječnost je ključna za održivost, jednostavno zato što ograničava zamjenu i održavanje. Antički most Ponte Sant’Angelo u Rimu je dobar primjer za to. Završen 134. godine nove ere, most i danas pješaci itekako koriste. Iako je manje vjerojatno da će moderne građevine biti izrađene od kamena, naglašava potrebu za trajnošću. Danas, čelični strukturni nosači mogu biti presvučeni recikliranim plastičnim materijalom kako bi se spriječila hrđa i erozija te spriječila potreba za neprestanim prebojavanjem. To će uštedjeti novac i povećati vijek trajanja mosta. Iako je dugovječnost važna za održivost, također je važno znati što učiniti sa strukturama koje nadžive svoju svrhu.
To je bio izazov s kojim se suočila željeznička pruga New York Central Railroad koja je zatvorena 1980. godine. Mnogi su lobisti vodili kampanju za rušenje mosta kako bi proizveli više građevinskog prostora. To se može smatrati neodrživim. Primjerice, u Europskoj uniji 75% cjelokupnog građevinskog otpada i otpada nakon rušenja odlazi na odlagališta. Visoki most je održiv jer dobiva novu svrhu izbjegavajući trošenje materijala. Bivša pruga je tako 2019. godine postala pješački prijelaz iznad Manhattana. Ne samo da je time nastao ekološki prihvatljiviji i pristupačniji način kretanja gradom, već je urbana sredina obogaćena zelenilom i time je poboljšana kvalitetu zraka.
Održivost također uključuje razumijevanje da planet ne pripada samo ljudima. U izgradnji mostova trebamo misliti i na divlje životinje pa iz tog razloga nastaju nadvožnjaci preko autocesta. Cilj ovih mostova je izbjegavanje sudara divljih životinja i vozila. Istraživači vjeruju da ti mostovi mogu spriječiti 85% do 95% stradanja divljih životinja na prometnicama. Dobar primjer za to je prijelaz divljih životinja u nacionalnom parku Banff u Kanadi. Naime, most su prema najnovijim podacima životinje koristile više od 150.000 puta.
Kada se razmatra održivost izgradnje mostova, recikliranje je jedno od ključnih stavki. Međutim, mehanička svojstva reciklirane plastike ograničavaju mjeru u kojoj se ovaj održivi materijal može koristiti za izgradnju mostova. Najduži reciklirani most na svijetu dug je samo 30 metara, ali može podnijeti i do 44 tone. No, inovacija reciklirane plastike i njezina snaga samo će napredovati. Kad prepoznamo da će se ovi mostovi moći izrađivati od našeg otpada, njihove prednosti postaju jasnije. Održivost će svakako biti u fokusu građevinskog sektora. Rani koncepti održivih projekata mostova nadahnut će kontinuirani uspjeh prirodne gradnje s minimalnim otpadom koja donosi korist ljudima i okolišu. Jednog dana možda će svi mostovi biti spomenici održivosti.
