Miyawaki metoda je dobila ime po svom tvorcu Akiri Miyawakiju, japanskom botaničaru i biljnom ekologu koji ima poseban interes za fitosociologiju, tj. kako biljne vrste djeluju jedna na drugu unutar zajednica.

Miyawaki je razvio je novi način sadnje šuma 80-ih godina prošlog stoljeća. Ova je metoda učinkovita je jer se temelji na principima prirodnog pošumljavanja, tj. korištenju autohtonih stabala i repliciranju prirodnih procesa obnove šuma. Te vrste utječu jedna na drugu i proizvode dinamičan šumski ekosustav.

Njegova rana terenska ispitivanja pokazala su da ova metoda može dramatično ubrzati rast šuma te rezultirati stabilnim i raznolikim šumskim ekosustavom. Od tada su šume Miyawaki uspješno zasađene na više od 3000 lokacija diljem svijeta. Daje puno bolje rezultate u odnosu na tradicionalne metode šumarstva, a posebno je učinkovita u urbanom okruženju.

Stabla posađena na ovaj način rastu mnogo brže, ubrzavaju proces stvaranja šume i sekvestriraju više ugljika. Veća biološka raznolikost zabilježena je u šumama Miyawaki nego u susjednim šumama, pa se smatra idealnom metodom za brže stvaranje raznolikih šumskih ekosustava.

U kontekstu trenutačne izvanredne situacije u pogledu klimatskih promjena i oštrih upozorenja o globalnom gubitku biološke raznolikosti, mogućnost brzog stvaranja zdravih šuma mogla bi se pokazati ključnom za postizanje međunarodnih ciljeva i suočavanje s ovim izazovima.

Principi Miyawaki metode

Osnovni princip Miyawaki metode je sadnja drveća koja prirodno rastu na tom području, a koja zajedno stvaraju raznolike, višeslojne šumske zajednice. Time se stvara otporan i snažan šumski ekosustav s vrstama koje se međusobno podupiru i pomažu.

Miyawaki šuma može narasti u razdoblju od 20 do 30 godina, dok je prirodno šumama potrebno 150 do 200 godina da narastu i stvore šumski ekosustav. Biljke se sade vrlo blizu jedna drugoj i sunce do njih dopire odozgo, pa zbog toga stabla rastu u visinu, a ne u širinu. Šume zasađene na ovaj način su 30 puta gušće.

Time se oponaša proces regeneracije koji se događa u prirodnoj šumi. Naime, kad se veće stablo sruši, mladice se natječu za svjetlo i rastu vrlo brzo. Tada prirodna selekcija favorizira najbrže rastuće jedinke i prirodno prorjeđuje stabla. Nakon samo tri godine, šuma zasađena na ovakav način više ne zahtijeva nikakvo održavanje.